Drugarica me je zvala da idem da se šetam sa njom i njenim dečkom da se oni ne bi svađali.
Nikad ne bih mogao da oženim ne-devicu.
Uvek me prati misao kako je izgledala kad je to činila sa drugima.
Zamislite samo da šećete gradom i sretnete njene bivše momke koji su joj svašta radili, pozdrave se i ona se nasmeši, ne kaže ništa ali ti znaš zašto...
Odvratno!
Spavala sam sa gazdom stana jer nisam imala novaca da otplatim kiriju za dva meseca.
Moja mama mi ne da da se viđam sa dečkom, samo zato što se svađala sa njegovom mamom u osnovnoj.
I posle 20 godina braka moj muž je dosadan sa "bračnim dužnostima"... Vrlo često se PRAVIM DA SPAVAM kad legnem pre njega...
Instalirao sam sinoć na laptopu od djevojke (tačnije vjerenice) program za špijuniranje. Čim ga prvi put sjedne za kompjuter imaću njene šifre za mail i fejs i sl...
Nije da joj ne vjerujem, ali danas čovjek ne može ni u koga imati 100% povjerenja. Pogledaću joj u fejs, šta se s kim dopisivala i ako sve bude u redu -> to bi bilo to, neću dalje špijunirati. Želim neki mir prije nego uopšte budemo planirali neki ozbiljniji korak, poput života zajedno ili braka.
U mojoj kući još uvek nema ravnopravnosti između polova. Moji su striktno naklonjeni muškom dijelu porodice.
Nagovorio sam druga da mi bude žirant za kredit koji i sam znam da ne mogu da vratim...
Htio sam da raskinem sa djevojkom sa kojom sam izlazio tada 5 godina zbog jedne druge ali onda sam saznao da imam rak i ostao sa sa svojom djevojkom jer sam znao da će biti uz mene. Ostao sam sa njom, zaista je bila uz mene svakog trena kada je najteže. Oporavio sam se ali ljudi moji ja nju ne volim. Nemam opravdan razlog da raskinem sa njom jer nikada nije ništa loše uradila i ne svađamo se nikada.