Osećam se kao da sam svima tu, samo kada nemaju šta drugo da rade.
Kada sam imala 5 godina igrala sam se ispred zgrade sa društvom, vidjela sam tatu kako izlazi iz zgrade sa nekim stvarima i stavlja u auto, dok je moja majka plakala na balkonu, dotrčala sam do njega, i pitala šta to radi.. Samo je odgovorio "Vratiću se" , nije me čak ni zaglio. I naravno nikada se više nije vratio. Imam 17 godina, i nikada to neću moći da zaboravim.
Iako imam 23 godine, i dalje mi je omiljeniji izlazak sa tatom. Obožavam kad odemo na kuglanje, pa posle toga na klopu i sladoled i u povratku kući kupimo gomilu kokica, zovemo brata i mamu da pripreme neku dobru komediju i onda se svi zajedno zavalimo u krevet, grickamo kokice i umiremo od smeha :-)
Nisam upisala žurnalistiku iako je to bila moja najveća želja. Nisam bila primljena, ni sa esejom od 400 riječi, ni sa savršenim intervjuom. A primljena je cura koja piše "neznam". Cijeli život ću patiti zbog toga.
Kad se udam zamišljam sebe kako sedim sa mužem u kafani, pijemo i pevamo do zore.
Iako imam 23 godine i dalje obožavam klizanje u priglavkama po parketu!
Oduvek me zanimalo kako je to kada se momci zaljube, da li nestrpljivo čekaju da im se cura javi, šta pomisle kada je vide, podseća li ih neka pesma na nju…
Ne mogu pišati ako je neko u mom prisustvu. Osim kad sam pijan.
Počela sam se bavit jogom. Kaže mi otac: bolje da se jogiraš nego drogiraš. Reko, nemam para za drogu. A on mrtav ladan kaže: uči sine, pa ćeš imat...
Svaki put kada nestane struje kontam kako se neko dvoje povatalo u elektrodistribuciji i onako u naletu strasti isključili struju.