Ispovesti

Kad god slušam Šabanovu pjesmu "danima te čekam" i dođe onaj dio "zamišljao tebe umesto te žene, igraš se sretna ispred naše kuće" vidim sebe za nekih par god kako umjesto žene koju ću oženiti za par mjeseci zamišljam nju, nesuđenu i najveću ljubav. Meni je vrijeme za ženidbu 24 god i roditelji insistiraju, a njoj tek 18, ići će na fax. Ne smijem joj priznati da je volim dovoljno joj je što je dosad patila, još bi gore bilo kad bi znala šta osjećam. Željela bi odustati od faxa, karijere. Ne želim joj to oduzeti, šta će ona pored nekog ko je završio srednju stručnu. Znam da i ona mene voli, pati kao i ja. A ako se oženim uništit ću nam živote. Ne znam šta da radim.