Ispovesti

Oduvijek sam bila odbačena od svojih vršnjaka. Da, zbog izgleda. Imam narandžastu kosu i pjegava sam. Mnogo puta nisam došla u školu zbog toga, jer su me svi vrijeđali i nazivali rugobom, a onda me moja nastavnica ohrabrila riječima "Jedinstvena si, zbog toga te ne prihvataju, jednog dana će svi oni želiti biti u tvom društvu". I bila je upravu. Početak srednje, a na ulici me primijeti jedna fotografkinja, da mi svoju vizitku da dođem kod nje u agenciju. Roditelji me odvedu, i da skratim, sad sam u Londonu, model sam za jednu modnu agenciju. Često kad dođem u rodni grad sretnem nekog iz osnovne, pozdravim se, a onda pitanje kad ćemo na kafu. Hladno odgovorim: "NIKAD. Dok sam bila ružno pače tjerali ste me u ćošak, sad bi s labudom svi na kafu". Možda je drsko, ali nije mi žao, jer ja nemam ni jednu jedinu lijepu uspomenu na osnovnu školu.