Te davne 1997. Vozili smo se trajektom do Žanjica. Sa nama su putovali jedan dečak, njegova majka i njena drugarica. Dečak tad od nekih 10-tak godina je čitao knjigu dok su mu se njih dve rugale zbog toga. Majka, mu je rekla da batali knjigu i gleda devojčice. Pošto je nastavio da čita počele su da mu se rugaju uz glasne povike, , pe*eru". Majka mu je pričala o nekoj neostvarenoj ljubavi i urlala uz pesmu, , Ja još spavam po navici, u tvojoj majici". Nikad sličan prizor nisam videla. Taj lep, ozbiljan i smiren dečak izgledao je pomiren sa sudbinom što ima za majku takvu primitivnu lujku. On i ona su bili dva potpuno različita sveta udaljena svetlosnim godinama. Nekad ga se setim i zapitam šta je sa njim bilo. Poneki roditelji ne zaslužuju decu kakvu imaju.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Osuđujte do mile volje, ali opalio bih taštu. Tako je dobar komad milfare ;)
odobravam 33 • osuđujem 177 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Oženjen sam, a pojavila se ona. Moja ljubav iz studentskih dana. Ušla mi je opet u život tiho, nenajavljeno. Došla je nazad iz inostranstva. Provela je tamo 10 godina. Nije uspela da se snađe za papir...
odobravam 108 • osuđujem 1542 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3195 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije