Moja mama je umrla na Dan zaljubljenih, pre 12 godina. Cela porodica mi stalno nabija na nos to što ja taj dan, poslednje 3 godine provedem zajedno sa momkom na nekom drugom mestu, umesto da tugujem sa njima i idem na groblje. Ja shvatam da majke treba da se sećam i znam da ta bol nikad neće proći, ali takođe smatram da nema potrebe da svake taj praznik provedem na groblju sa njima plačući. Samo zato što taj dan provedem sa momkom, ne znači da me boli du*e za mamu. Jednostavno mislim da jednom moraš krenuti dalje sa životom. To je kao da je umrla na npr. Moj rođendan i sad ja ne treba da ga slavim nikada više.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Ne znam zbog čega pojedine žene i muškarci(90% žene) misle da je njima neko dužan da ustaje u autobusu zbog dece, trudnoće itd. Odmah da se ogradim, ja uvek ustanem i ustaću svakome, ALI (uopšteno), n...
odobravam 138 • osuđujem 205 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja rođena sestra, moja druga polovina srca, se spanđala sa mojim verenikom. Mi smo zajedno 4 godine i pre godinu dana smo se verili i planirali svadbu. Sasvim slučajno sam saznala za sve. Skontala s...
odobravam 1923 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3750 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije