Muž i ja živimo na planini. Najbliža kuća nam je udaljena oko 5km. Živimo skroz sami, nemamo televizor da nam nabija nervozu. Dane provodimo na čistom vazduhu, čitamo knjige, igramo društvene igre, volimo se. Jednom mesečno odemo u obližnji gradić u nabavku i jednom mesečno odemo u Beograd u izlazak, u pozorište ili restoran. Oboje smo u ranim 40-ima, nemamo decu niti ih želimo. Godinama smo bili usamljeni dok se nismo sreli. Živela sam u velikom gradu i bila tužna misleći da nešto nije u redu sa mnom dok njega nisam srela. Sad oboje uživamo živeći onako kako hoćemo. Jedino mi je žao što se nismo sreli ranije.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4690 • osudujem 544 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
U fazi sam opremanja stana, pa sve mislim treba mi još slika, ukras, cvijet...milion budalaština. I onda, naiđem na fotografiju bolesne djevojčice, skupljaju pomoć za lijek. Shvatim, ništa mi u stvari...
odobravam 273 • osuđujem 10 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Nisam nikome rekla zašto sam prekinula s dečkom jer znam da ljudi ne bi odobrili i da bi to krenuli umanjivati, govoriti mi kako sam izbirljiva, kako ću završiti sama i sl. Razlog je taj što sam ga pr...
odobravam 1572 • osuđujem 162 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3488 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije