Moja devojka je prije par dana napisala da misli da stalno nosim jedne bokserice. Ovde joj poručujem da imam više pari istih bokserica!
Mrzim kad me drugovi kritikuju što dajem više od pola svoje plate roditeljima, pa ljudi moji nisu ni oni žalili na nas, ko nam je davao 12 j*benih godina, svaki j*beni dan za sendvič i sok u školi, pa i kad nismo radili nigde daju nam za cigare i kafu barem meni, i kako da im ne dajem platu svoju, ja da trošim u gluposti, i da dolazim doma uvek na gotovo jelo a da ne pridonesem, zato ne jedite gov*a ja više volim pomoći roditeljima da je njima lakše nego popit po kafanama pare.....takav je moj život i sve je dobro dok su starci živi.... Kajat ćete se kad tad....
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
U braku sam 21god.. dvoje odrasle dece.. i opet posle toliko godina i svega što smo prošli, ja bih vrištala na sred ulice da svi čuju koliko volim svog muža i da ne mogu bez njega i da sam zaljubljena kao da imam 17 godina... :-))
Odrasla sam u jako siromašnoj porodici. Otac nikada nije imao posao a mama je čistila po kućama. Stan preko puta nas su prof.matematike sa svojom porodicom. Njegova kćer i ja smo se od malena igrale i družile, bila je jako odgojena i nikada mi nije ništa dobacila, čak se sećam dana kada bi svaki dan poslije škole svratila u trgovinu i meni i njoj kupila sladoled. Bila je jako kulturna i dobra devojčica. Kako smo odrastale bile smo nerazdvojne. Družila se ona i sa "uglednijim" ali na mene nikada nije zaboravila. Za večernje izlaske jedna haljina njoj jedna meni, delila je sve. Nije želela da ispaštam, bilo je i dana kada nisam imala šta da jedem, ali ona je bila tu da mi pomogne. Odselila se na studije u Beč a ja sam ostala u Beogradu. Taj period sam jako teško prebrodila. Vremenom smo izgubile kontakt... Udala sam se rodila 2 dece, zaposlena..živim u dobrim uslovima, pomažem svojim.. U žurbi danas slučajno udarim ženu ramenom okrenem se i pogledam je u oči sjećanja se vraćaju, suze idu, ostajemo nepomične.
Moram plaćati seks sa sopstvenom devojkom! Svaki put kad dođe, ja moram dati bratu pare da prošeta i kupi sebi nešto...
Da je mojoj devojci potrebna transplantacija srca, dao bih joj svoje. Toliko je volim...
Muško sam i ne volim da komentarišem ružne devojke, tipa vidi ovog groba i sl. kako već muškarci umeju. Uvek pomislim i ona je nečije dete.
Moja baka je ostala bez muža sa 26 godina, sama sa troje djece. Ima 70 godina i dan danas nije skinula zaručnički prsten.
Rano jutros otišla sam da izvadim ličnu kartu, dobila sam broj na kome piše da dođem u 11:30h... došla sam tad, ušla unutra, a za šalterom je sedeo prelep dečko i traži mi broj, a ja sva onako važna upitam: "Broj mobilnog?" Počeo je da mi se smeje, a zatim mi je rekao: "Ne, nego onaj što si dobila jutros kada si došla." Htela sam u zemlju da propadnem.