Jedne noći moj devedesetogodišnji deda prosto bane u moju sobu i kaže ''Darko, sine, brzo zovi hitnu pomoć, nije mi dobro'' i padne. Ja se pogubim od straha, pa jedva okrenem broj hitne, pa dok probudim moje... a deda već prebledeo. Nekako ga povratim tako što sam mu prosuo po glavi celu čašu hladne vode, a deda krene da se znoji. Dođe hitna, doktor ga pregledao i kaže da mora brzo u bolnicu jer ima infarkt. Da l' je dedi laknulo što je došla hitna ili da se ne bi mi toliko sekirali, u sred gužve sa spremanjem i transportom on počeo da priča vic medicinskoj sestri. Smeje se ona, smeje se doktor, smejem se ja, smeje se i deda i tako je i umro. Hvala mu što je zadnju snagu iskoristio za smeh jer ću ga takvog pamtiti do kraja života.
Prošle nedelje pripremali smo neko porodično slavlje. Haljina koju sam planirala da obučem, bila je tek oprana i sva mokra. Od nervoze sam se rasplakala. U tom trenutku, moja trogodišja sestra je otkopčala svoju haljinicu, svukla je i uz preslatki osmeh mi rekla: "Evo seko, obuci moju."
Skoro mi je otac moje djevojke, poslije jedne njene izjave, polusažaljivo rekao "kako li je trpiš majko mila".
Obožavam kada promuknem i onda imam onako j*bozovan glas.
Ako mislite da vas roditelji ne vole, samo se setite da se ja zovem Vasiljka, a moja sestra Dragojla.
Tek sad shvatam koliki sam bila kreten od devojčice kad sam se po 24 h igrala sa barbikama, a svaki dan mi bar jedna barbika umre pa organizujem sahranu, svaka svadba se završi tako što mlada pobegne sa iste, jednom mi je čak ken bio oko 15 tak dana u komi.
Svaki dan kada idem na posao, zelim da mi djaci pobegnu sa casa.
Imam 22 godine i imam jaku želju da usvojim klinca koji trenira sa mnom u klubu. Mlađi je od mene desetak godina, bez oca i majke, živi sa bakom. Neverovatan talenat, odličan učenik i pre svega dobar dečak. Voleo bih da mogu da mu pružim da ima sve što sam i ja imao.
Nekad uhvatim svoju četvorogodišnju ćerku kako gleda u mene po 3-4 minute i ja je pitam što me gleda, a ona uvijek kaže : Zato što si lijepa ili Zato što te volim. Ma najljepši osjećaj kad to čujem.
Juče sam slučajno srela tatu dok se vraćao sa posla. Pogledala sam ga onako iz daleka, i začudila se. Nisam mogla da verujem koliko je ostario, koliko se čovek iskrivio kako bi mami i meni pružio bolji život. Čovek ustaje svako jutro u 5h i vraća se kasno uveče kući. Bilo mi je mnogo teško kad sam ga videla onakvog. Međutim, kad sam mu prišla, nabacio je osmeh na lice i izljubio me je kao da me nije video sto godina. Zamalo da mi krenu suze, ali sam ga jako zagrlila i nastavismo zajedno do kuće, onako ruku pod ruku. Ne znam šta bih bez njega i mame.