Kupili smo zajedno stan i hteo sam dovesti moju mamu da živi sa nama. Žena se protivi, kaže nisam otišla od svojih roditelja da bih živela sa tvojim. Užasno sam razočaran.
U oktobru sam na sajmu kupila prvi deo jedne trilogije. Otkad sam pročitala prvu knjigu, a odmah zatim i druge dve + još dve koje su kao neki izdvojeni nastavak, ja sam postala potpuno luda i opsednuta sa tim knjigama, odnosno sa glavnim muškim likom. U njemu sam našla savršenstvo kom moj dečko ne može ni da primiriše. Njegova smrt na kraju pete knjige me je toliko potresla, da sam se osećala kao da je meni lično umro. Javila sam se spisateljici i rekla joj koliko mi je teško, a ona mi se samo nasmejala i rekla da nije moglo drugačije. Sad sam postala opsedunta i sa njom, koliko njega volim, toliko nju mrzim. Moj dečko kaže da sam skroz poludela, jer najveći deo slobodnog vremena provodim na internetu i pratim šta ona radi ili čitam delove knjiga. Ne spremam ispite, nemam volje da se družim, seks imam samo zato jer tokom njega zamišljam scene iz knjiga. Razmišljam da napišem neku svoju verziju sa krajem kakav on zaslužuje i da tako ublažim svoju tugu. Znam da nije normalno, ali šta ću.
Prijateljici sam se ponekad žalila na svoj posao. Mnogo se radi, malo zarađuje, i nema prostora za napredak. Ostala sam na tom poslu jer završavam master koji mi treba da se prijavim na druge poslove koji su bolje plaćeni u mojoj struci, a i mislim da još imam svašta za naučiti. Jednostavno osjećam da mi treba još vremena, da nisam spremna, i ona to zna. Uglavnom, poslala je moj CV i motivaciono pismo koje je sama sastavila raznim firmama sa email adrese koju je napravila. Ništa mi nije rekla. Saznala sam slučajno od druge prijateljice s kojom je o meni razgovarala. Planirala je da me samo obavijesti kad me pozovu na razgovor. Kada sam je nazvala, rekla je da prijatelji treba da pomažu jedni drugima. Posvađale smo se. Trebala me je pustiti na miru ili reči mi ako se umorila o toga da me sluša. Moj život je moj život. Ne razumijem ovakav postupak.
Imala sam dečka koji me je ostavio zbog toga što sam bila previše detinjasta. Tada sam imala 17. Sada imam 21 i pre neki dan mi je on pokucao na vrata. Saznala sam da je njega devojka ostavila iz istog razloga. Rekao je da je shvatio da smo "srodne duše". Rekla sam mu da u buduće prvo razmisli pre nego što nešto uradi. Zalupila sam vrata i seo je na moje stepenice i počeo da plače. Otvorila sam prozor i razbila mu jaje o glavu. Otišao je... Međutim, vraća se svaki dan bar po dvaput, i svaki put kad dođe mi baci neku igračku na terasu. Ja ih skupljam i kad moja sestričina dođe kod mene, kažem joj da sam joj kupila igračke! On misli da će mene igračke naterati da mu se vratim!🤦🏼♀️ Mislim, jeste da volim igračke, ali, bar još bombonjeru da baci uz njih, bila bih zadovoljna.
Milane, ako čitaš ovo, kupi mi veliku bombonjetu s jagodama, pa ću razmisliti o tome da ti se vratim, ili ne.... Samo ti meni kupi bombonjeru.......
Ne tražim previše, zar ne?
Kupio sam od prve plate u Nemačkoj novi ajfon, iako znam da mi roditelji grcaju u dugovima. Iseći će im struju uskoro, a ja planiram da kupim opet nešto sebi.
Momak mi ludi za ajfonom, imao je 5, sada je kupio 6... Ja imam stari galaxy young i to polovan, izgreban gasi se na svakih 10minuta, kamera otišla. Momak mi često govori da ga zamjenim, ali moji nemaju novaca, jedva spajaju kraj sa krajem, a ja nemam načina da novac zaradim. Prije par dana sam bila sa momkom kod njegovih drugova, i tako neki drug je prodavao telefon i onako pred svima moj momak mi reče: kupi ga ti sebi tvoj je i onako za smeća. Nisam znala šta da kažem i kada sam došla kući, isplakala sam se... Ne mogu se pogledati u ogledalo, shvatila sam da se stidim svoga siromaštva.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.
Bratova devojka se rasplakala i tako nam unistila porodično okupljanje. Razlog njenih suza je taj što joj je moja majka rekla da nije deo porodice i da je mi ne prihvatamo. Istina je ta da ona nikada neće biti kao žena mog drugog brata, lepa, obrazovana, iz dobre Beogradske porodice i što je najvažnije podarila je dvoje dece mom bratu. Dok ovu ni rođeni roditelji nisu hteli, ima samo trogodišnju školu i nije ni do kolena mom bratu. Rekli smo joj da joj je jedini posao da usreći mog brata a čak ni to nije mogla, da mu rodi dete. Kao što će moj posao biti da rodim svojoj budućoj porodici. Izašla je iz kuće dramatično i samim tim još više srozala sebe i uništila popodne. Čak je i brat gleda drugim očima. Nadam se da će se uskoro stvari promeniti i da će brat naći ženu koja će biti dostojna da nosi ovo prezime.
Muž želi da kupimo sinu automobil, iako on nema ni položen vozački ispit i samo sedi kući, dok za ćerku, koja već dve godine ima vozačku i svakog dana putuje 45 minuta autobusom do fakulteta, kaže da moze samo sama sebi da ga kupi.
Otišla sam u inostranstvo na studij i već prve godine batalila jer mi nije išlo. Našla sam posao, išla na kurs jezika I ponašala se kao student. Kad sam mojima saopštila da želim napustiti fax, osula se paljba i morala sam im slagati da ću nastaviti fax jer su bili ljuti I razočarani u mene.
Tom laži sam se vodila evo već 5 godina i sad trebam navodno diplomirati a u biti ni prvu godinu nisam položila. Sve ove godine me redovno financijski pomažu a ja sam evo sa poslom I njihovim novcem sebi zaradila pozamašnu sumu novca sa kojom ću sebi platiti zahvate na plastičnoj hirurgiji (nos, liposukcija, abdominoplastika)... U biti ne kajem se jer mi je bitno da sam ja sretna, a i moji su jer misle da sam naivna budala koja postoji samo da bi njima podigla ugled i živjela kako je njima ćejf.