Nek svako misli kako hoće, ali meni su devojke najlepše bez trunke šminke, čiste i obučene što jednostavnije i udobnije...
Brat i ja smo se kao deca često kladili u pare, uglavnom njegov dug je kod mene 2 miliona iako tad nismo ni znali koliko je to ustvari. I sad svaki put kad mi pozajmi pare, a ja treba da mu vratim, samo mu kažem, odbi' od onih 2miliona što mi duguješ :D
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Dočekala sam da me rođena majka tera da nađem dečka uz objašnjenje da mi "rade" hormoni i da treba neko da me "smiri"! Mogu bilo koji problem da imam, odgovor je nađi dečka. Npr. Boli me stomak- "Nađi dečka!"; Pije mi se kafa/ "Nađi dečka!"; Ne uči mi se/ "Nađi dečka!". Dečko, nađi se.
Dok vodim ljubav sa devojkom ona me uhvati za leđa i zabije nokte. U poslednje vreme razmišljam da joj isečem nokte dok bude spavala.
Jedva čekam kada ću svojoj deci pričati dogodovštine iz mladosti i pokazivati im se u najboljem svetlu, bez alkohola.
Uvijek mi je išla škola. Masu puta sam išla na razna natjecanja, a iza sebe imam dvadesetak različitih nastupa. Moj otac nije bio ni na jednom od njih. Znao bi me dovesti do mjesta gdje nastupam i odmah otići kući, kao da nikad ni ne pomisli da bi trebao ili bar mogao ostati. Svaki normalan otac bi bio ponosan na mene, a moj nije. Prije mi je za to bilo svejedno, a sad mi sve više smeta, često kad razmisljam o svojim nastupima počnem plakati jer shvatim da oni za njega ne znače ništa, kao ni moje dobre ocjene, nagrade, diplome..ništa. To me jako frustrira.
Oduvek sam mislila da me spasioci gledaju jer sam zgodna, a ne zato što ne znam da plivam.