Imam jake glavobolje, vrtoglavicu i svaki dan mi teče krv iz nosa... niko ne zna za to, a ja ni ne pomišljam da odem kod doktora, jer se plašim da ništa neće biti isto posle toga...
Kada sam imala 9 godina imala sam prvu školsku priredbu... niko iz moje porodice nije došao da me gleda. I dan danas plačem kada se toga sjetim.
Spavala sam samo sa jednim muškarcem u životu. Imam 46 godina.
Prevarila sam muža sa njegovim najboljim drugom na letovanju, bilo je to pre godinu dana, on ne zna.
Mrzim kad neko hoće da mi se javi, pa mi pruži znojavu ruku.
Nekako mi je glupo to konstatno slanje poruka dečku/devojci.. Nema mi smisla poslati nekome: Ustao sam, ljubavi.:*
Pa normalno da si ustao, sigurno ne ležiš ceo dan u krevetu pobogu. Jesam ja romantična i sve, al ovo mi je previše.
Prva stvar koju me svi pitaju kad saznaju da studiram na Vojnoj akademiji je: "Da li si bacila bombu?"
Želim curu s kojom ću sist isprid kuće, zapalit cigaru, popit pivo, i gledat u nebo/more bez ijedne progovorene riči, a da iman onaj osjećaj kao da smo pričali 5 dana u kompletu...