Najgore mi je kad me ljudi stalno hvale i govore blago onome ko te oženi, a ja i dalje sama.
Kad moja mačka polomi nešto, kažem da sam ja, kako je majka ne bi izbacila iz kuće.
Nisam bila na moru pa se zato do iznemoglosti mažem mlekom za samopotamnjivanje.
Profesor istorije mi je govorio: 'Blago kući koju promašiš!' A 15 godina kasnije se udam za njegovog sinovca!
Kada god treba nešto svojeručno da napišem lijepo (čitko)... na kraju bude najgore moguće.
Imam 26 godina, volim devojke, volim ljude generalno.. međutim da bi se upoznao sa njima čovek mora nešto da priča. Nažalost zbog moždanog udara koji sam zadobio sve teže pronalazim reči i teže se sporazumevam sa ljudima.. I kada kažem to prijateljima oni ne znaju kako da reaguju, izgleda da je ovo jedna od onih neobjašnjivih i nepopravljivih situacija...
Jedem majonez i mazem se kremom protiv celulita. Pa kud puklo da pukne.
Kad sam bio beba mama bi me uspavala tako što pored kreveca stavi upaljen usisivač, danas kad čujem zvuk usisivača odmah mi se prispava, čak i kad nisam umoran.
Kada prelazim granicu najgori mi je onaj momenat kad mi uzme pasoš, pogleda sliku, pa pogleda u mene... sve čekam da kaže da to zapravo nisam ja.