Imam 20 godina i još uvek dok vozim bajs, stavljam limenku pozadi iznad točka, da bi zvučalo kao da vozim motor...još uvek sam dete... :D
Kad mi klinka napiše status "Da sutra umrem ne bi žalila, jer ja sam ljubav života imala". A ona ima 12 godina.. Djes ti to meni ranije se razočarala.
Da ne bi majka videla kakvim donjim vešom raspolažem, krijem ga u jastučnici.
Ni za jedan položen ispit se nisam nešto posebno obradovao, a za svaki sam puno učio i dao sve od sebe. Samo osetim olakšanje....
Dečko me je pitao da mu budem devojka rečima 'Most je dugačak, livada je široka, ja te volim budi mi devojka'.
Odlučila sam da uradim nešto što nikad nisam. Istina u pomalo pijanom stanju. Poslala sam piće najljepšem momku što je bio u klubu...
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
Vraćajući se sa fax-a, ugledam nepoznatu gospođu ispred mene. I tako hodamo i ona se okrenu i reče mi: "Sta ima?" ja se zbuni pa joj odg: "Ništa, kod tebe?". Poglda me čudno, kad se začu muški glas iza mene: "Evo nema ništa, jesi se umorila?" Žena se nije javila uopšte meni.
Živim u zgradi na 4. spratu. Najveća životna želja mi je da odem dva sprata iznad, zamolim dobre ljude da me puste unutra, pa da skačem kao Tasmanijski đavo satima po glavi ovima iznad mene, što su svoja dva divlja sina naučili da igraju tenis, fudbal, košarku, bejzbol, ragbi, umetničko klizanje, mačevanje, boks i sinhrono plivanje u stanu, u ranim jutarnjim časovima, a ne kao sav normalan svet da to rade na igralištu ispred zgrade. Uvek sam mislila da nemam životnu želju, ali sada sam sasvim sigurna u nju.
Kada sam prvi put pročitao negde za pozu 69, a tad sam bio četvrti razred, tražio sam po guglu poze 47, 32, 118...