Reklame iz svog sanduceta prebacujem kod komšija. Rasporedim ravnomerno, da ne bude da samo jedan ispašta.
Uzmem zlatni nakit od mame, pustim neki rep i pred ogledalom glumim da sam Toni Montana.
Dobro je što imam dlake na nogama. Dok komarac dođe do moje kože, on se tako upetlja u dlake i onda ga lagano ubijem. :)
Ne prodajem knjige sa faxa, čuvam ih. Imam želju da kad završim i diplomiram, naredjem knige jednu na drugu, sednem na njih i napravim jednu fotku za 'the end'.
Za 4 godine studiranja, svako učenje ispita sa mnom je proveo moj mačak Džeki. Zajedno smo jeli, zajedno spavali, ja sam učio na glas, on je spavao, ponekad slušao, a poneki list knjige je i pojeo. Uvek je bio tu, čak i u njegovom omiljenom mesecu februaru kad je meni najteže, nije me napuštao. Položio sam poslednji ispit, diplomski je završen, odbrana je sledeće nedelje. Odlučio sam da odbrana bude pred prijateljima i rodbinom. I odlučio sam da nema te sile na ovom svetu koja će me naterati da ne povedem moju najdražu vreću buva, mog Džekija!
Kad god vidim da stavljaju nov asfalt na ulicama prijede mi se štrudla sa makom, jer izgleda kao vruć asfalt.
Imam 21 godinu... želim da pijem kafu sa drugaricama po kafićima, izlazim, putujem, vidim more ponovo posle 13 godina, a najviše bih volela i da idem na fakultet... ali ne mogu jer radim da bi mama, brat i ja imali od čega da živimo.
Često kad ne mogu da zaspim, umesto ovčica, brojim zvanice koje bih, da se udajem, pozvala na svadbu.