Kad sam bila mala sipala sam prašak za veš u wc šolju i pustala vodu :D pena po celom kupatilu :D mama izvini ali i sada mi se to radi, to se sada zove Pena party :D
Nekako mi se čini da sam uvek ja taj koji hoda iza jer je trotoar preuzak za troje..
Tata me je izbacivao često napolje, bez obzira na vremenske uslove, jer smo se stalno svađali oko SEGE ko će pre da igra.
Tri nedelje sam se zabavljao sa jednom devojkom samo zato što je ličila na princezu Leu iz Star Wars-a.
Kada odem na more, uveče izađem na terasu i posmatram ljude iz susednih zgrada. Uvek mislim da ću nekog golog videti. :)
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Nemam oca, a drugarica koju smatram za sestru ne shvata da moja majka nema novca za razbacivanje pa da izlazim svaki vikend. I onda kaže kako sam ja loša drugarica i samo ako joj neka sitnica zasmeta naljuti se.
Moja sestra kada je bila prvi razred osnovne škole je pokvarila u učionici kućicu za pse koju je neko dijete napravilo. Po dolasku kući je plakala i govorila da joj je učiteljica rekla da napravni novu kućicu . Svi smo se bacili na posao kako ne bi bila kažnjena (otac mi je arhitekta) . Napravili smo kućicu, čak joj i fasadu i prozore napravili. Sljedeći dan je došla ponovo uplakana zato što je trebala napraviti kućicu za pse . A ne za ljude, kako smo mi mislili. Specijalac.