Pretukla sam devojčicu iz ulice kada sam bila mala, jer je izabrana za miss kraja, a ja sam joj bila prva pratilja.
Postala sam ona osoba za koju sam se klela da nikad neću biti...
Kad god prelazim pešački uvek se osvrnem da vidim jesam li brže ja stigla do trotoara, ili ljudi sa suprotne strane.
Ponekad kad idem ulicom i slušam muziku koja me toliko ponese, na ivici sam da zaigram i pevam.
U osnovnoj školi sam u igri s prijateljima slučajno razbio prozor od škole. Idućih godinu dana bi se us*ao svaki put kad je zazvonio kućni telefon.
Kad sam tek raskinula s dečkom, pre nego što bih prošla kroz njegovu ulicu, morala sam da operem kosu, da se cela obrijem i da koristim najskuplja i najmirišljivija mleka i kreme, u slučaju da me vidi ili pozove kod njega.
Dečka stalno nešto pipkam, dirkam, gnjavim... čim se probudim skočim na njega i najslađe mi bude kad on onako pospan kaže "Skini se." (misleći sa njega), a ja se napravim luda "Oćeš da se skinem? Ma ko mi se to naspavao?" i poskidam sve sa sebe... instant buđenje.
Volim kad mi dečko da neki nadimak i samo mene zove tako, osećam se posebno.
Nikad nisam bio na skijanju u životu i onda sam našao devojku koja skija i naterala me da idemo. Uplatili nedelju dana hotela, i ona meni: ''ma lako ti je to, za jedan dan naučiš'' - DA, BAŠ! toliko mi je grozno išlo i samo sam padao i saplitao se, ispsovo sam sve i skoro raskinuo s devojkom jer me naterala na takvu GROZOTU I MUKU, nikad mi tolko grozno ništa nije bilo ko to, da plačem mi došlo u par navrata. a onda... predzadnji dan me krenulo, ja proskijao i sad ove godine molim boga da si možemo priuštit neko skijanje jer mi je to nešto najlepše na svetu!