Daj svoje mišljenje.
Moj otac je bio alkoholičar. Tukao je moju mamu, isterivao je iz kuće na -15, i mnoge druge gadosti, dok smo sestra i ja, tada veoma male, to gledale, nemoćne da išta uradimo, mada smo čak i pokušavale... Toliko puta sam zamišljala da je mrtav, da ne postoji...
Dosta godina kasnije, nakon njihovog razvoda i mog prekida bilo kakvog odnosa sa njim, jer je on sa starim navikama nastavio, poginuo je. Ne znam kakav sam ja čovek, da ne kazem žena, ali mi ga ni jednog trenutka nije bilo žao, čak sam osetila olakšanje jer sam znala da više nikada neće doći da nas uznemirava i da više nema potrebe da se plašim za naše živote. Plakala sam jedino zbog toga što nije bio drugačiji i što nije bilo drugačije...