Takmičim se sa mačkom tako što se gledamo u oči, na kraju kad ne mogu da izdržim više, uperim prstom u plafon, ona pogleda gore što znači da sam pobedila.
Dva druga i ja smo otišli da kupimo pljeskavicu, i kad smo izašli čuo se ženski glas upomoć, neki stariji čovek je malterirao devojku razbivši joj telefon o beton, kažem drugu pridrži da joj pomognem, njih dvojica gledaju kao u bioskopu i jedu, ja ostavim pljeskavicu na pod i krenem da zabodem lika, al sam se vratio u sekundi jer su iza mene krenula patrolna kola na to lice mesta.
Imam 21 godinu i nevina sam. Važim za jednu od najlepših devojaka na svom fakultetu; studiram medicinu. Momci koje upoznajem ili mi kažu da sam previše dobra, te ne žele da me povrede ili neki žele da me iskoriste za jednu noć zabave. Ja tvrdoglavo čekam ovog pravog, ali se plašim da sam poverovala u bajke. Mrzim ovaj osećaj usamljenosti.
Udala sam se pre par meseci i imam divan odnos sa mužem, kao i sa njegovom porodicom. Medjutim...moj muž ima mlađeg brata koji će ove godine krenuti na fakultet u gradu u kojem živimo. Njegovi su došli na ideju da je najbolje da živimo svi zajedno, da ne bi ,,bacali'' novac na stanarinu. Moj muž nije ništa komentarisao povodom toga. Ne mogu reći da ga ne shvatam ali...to me je bacilo u očaj, jer svesna sam da će to promeniti naš odnos iz korena. Neću imati slobodu koju sam imala pre, nas dvoje nećemo moći da se ponašamo kao pre, a to sve bi trebalo da traje najmanje 3-4 godine. Taj dečko mi je veoma drag,ne smeta mi da dodje kod nas i da ostane 10-ak dana (kao sto se već desavalo,i videla sam kako izgleda,po citav dan gledaju tv,pricaju..),ali opet,ziveti pod istim krovom u dvosobnom stanu je nesto sasvim drugo.Prosto ne znam šta da radim, ne želim da se sukobljavam sa njegovima, jer zaista su dragi ljudi, samo jednostavno ne razmišljaju kako će to sve delovati na naš brak...sa druge strane, razmišljam da li sam uopšte dobra osoba, čim mogu da pomislim ovako nešto....baš se loše osećam i stalno ,,vrtim film'' u svojoj glavi,ne bih li došla do nekog zaključka ili rešenja.
Moj dečko je oduvek voleo da me gleda dok sušim kosu i terao me da mu pevam, govorio je da mu tada izgledam kao princeza... Ja to i dan danas radim, prešlo mi u naviku, iako on više nije među živima.
Nisam ustao iz kreveta dok nisam morao da ostavim mobilni na punjenje.
Nekad kad sam bio mali otkrio sam horoskop i mislio sam da svako izabere da bude znak koji hoće.Ja sam izabrao strijelca i bio sam strijelac duže nego što smijem da priznam.
Svima govorim da ništa ne učim, da mi je mrsko ili da nemam vremena...a ustvari umirem učeći, ali zbog neke treme, sva se spetljam i ne uspjevam da položim ispite.
Imam 26 godina, volim devojke, volim ljude generalno.. međutim da bi se upoznao sa njima čovek mora nešto da priča. Nažalost zbog moždanog udara koji sam zadobio sve teže pronalazim reči i teže se sporazumevam sa ljudima.. I kada kažem to prijateljima oni ne znaju kako da reaguju, izgleda da je ovo jedna od onih neobjašnjivih i nepopravljivih situacija...
Uvek me je zanimalo pre koliko su godina moji baba i deda poslednji put spavali.