Puštam komšiju da mi krade net samo zato sto znam da mu je premala plata, iako on to ne priznaje.
4:49 ujutru, upravo sam se vratila kući sa činjenicom da sam imala odnos sa momkom koji se smatra za jednog od najljepših u gradu i mogu reći da mi je poprilično drago s obzirom da se duže vrijeme dopisujemo i izlazimo, a neopisivo mi je glupo da nekome kažem sem najboljoj drugarici, zato 'Ispovesti' hvala što postojite! :*
Toliko sam hiperaktivna, zavisnica od adrenalina i ne drži me mesto, hranim se dobim dešavanjima oko sebe i putovanjima na festivale i svirke, da nikako ne mogu da zamislim sebe kako posle ovog fakulteta postajem ozbiljna poslovna žena. O porodičnom životu da ne govorim... za posao bi se mogao naći kompromis.
Odbila sam ponudu za brak od jako dobro situiranog dečka iz inostranstva. Jednostavno je bilo nemoguće da se zaljubim u njega. Sada radim u firmi za 30,000 din i pitam se da li sam donela ispravnu odluku. Verovatno će slediti kajanje.
Kad god sam sam kod kuće, uzmem makaze i vrtim ih oko prsta i zamišljam da sam Clint Eastwood.
Brat mi je upisao Harvard, najprestižniji i najbolji univerzitet na svetu. Upao preko stipendije. Srećan sam kao da sam i sam upisao. Veliki je radnik i stvarno je bio dobar učenik. Nadam se da će ostvariti svoje snove tamo. Ljudi me pitaju da li sam nekad ljubomoran, ali ja im ne mogu opisati koliko mi je toplo oko srca kada vidim da je on uspeo.
Često mi prijatelji traže ljubavne savete, a ja trenutno jedini bez devojke i još u mojoj biografiji sve neke nesuđene ljubavi, sve sama tuga i jad. Kojom se logikom vode da mi je znati...
Došlo vrijeme da i ja polažem vozački i tako kada sam otišla na prvi čas, pozdravljam se sa instruktorkom koju vidim prvi puta. Žena mi pruži ruku i reče: "Kaima." (tako se zove)
Međutim, ja sam razumjela da me pitala "Kaj ima?" tako da sam ja rekla "Nema ništa, kod vas?"
Kako me samo bilo sramota.
Mama mi nije bila ni na jednom takmičenju, niti treningu, niti dok sam polagala za pojaseve (treniram karate) i danas odem na takmičenje, osvojim medalju, a ona ni da me pohvali... trudim se da prikrijem da me to boli...
Oduševljava me to što svaki put kad se razbolim, dok sam kod kuće mislim da umirem, a čim krenem kod doktora, naglo mi bude bolje.