Imam 21 godinu i roditelji mi ne daju da idem sa drugaricama na more!
Poslao sam devojci poruku 'des?' (gde si), odgovorila mi 'jedanes?'. Volim je.
Moja baba uvek govori za decu i prasiće da su ružni kada misli da su slatki da ih "ne urekne". I tako jednom kad su kumovi dobili bebu mi smo išli kod njih i ja kad sam je videla, rekla sam "jao sto je ružna", mama me je uštinula da niko ne vidi, tada sam se proderala pred kumovima i svim ostalim gostima "mama što me štipaš". I danas prepričava kako ju je bilo sramota.
Plašim se da šetam po njivama ili po ogromnom otvorenom prostoru gde nema ljudi, jer uvek imam osećaj da me posmatraju vanzemaljci i da mogu svakog trenutka da me otmu.
Kad se moj tata svađa s kasirkom u prodavnici, koja želi da mu ostane dužna 5 dinara jer ju mrzi da ustane do druge kase i uzme sitno, toliko me bude sramota da lagano počnem da se udaljavam sa stvarima praveći se da nisam s njim.
Bila je to svadba moje sestre... I naravno dolazila je rodbina koju prvi put vidim u životu. U toku veselja, tata mi je rekao: "Majo, pozdravi se sa ovim ljudima sto dolaze, to nam je bliža rodbina." I tako odem do njih, pocnem da ljubim sve redom, izljubim i poslednjeg čoveka iz te grupice i samo čujem: "To nam je vozač."
Kad vidim trudnicu , u sebi pomislim : " Znam šta je radila" .
Pre oko godinu dana sam se naljutila na dečka jer nije hteo da dođe kod mene. Rekao je da ne može jer ima neki problem za koji ne želi da znam. Odjurila sam kod njega da vidim u čemu je bio problem. Posle sat vremena mi je priznao da ima psorijazu. Nije hteo da mi kaže jer je mislio da ću ga ostaviti, jer je, kako on kaže, "nakaza". Naravno da ga nisam ostavila. Stalno mu pomažem da prihvati sebe takvog kakav je, jer niko nije savršen. Nažalost, psorijaza je neizlečiva i ružno izgleda. Teško mi je da ga gledam tako tužnog i kako ga to boli i peče. Što je najgore, ima samo 19 godina. Zajedno smo 2 godine i niko mi nije lepši od njega. Imao psorijazu ili ne, volim ga najviše na svetu!
Obavezno pre nego krenem u disko, kući popijem kafu da ne 'zaspem' od dosade u istom, a dodjem mrtva od pelinkovca..
Najveća trauma iz detinjstva mi je kad mi tata kaže: 'aj sad knjige u šake, pa posle da te preslišam.'