Kada sam imala pet godina, dobila sam u sladoledu onaj narandžasti "sat" sto ima kuglicu unutra. Jedan čovek me je video sa njim i pitao da li znam da gledam na sat. Ja sam odgovorila: Naravno.. ali ne znam koliko ima sati.
Mnogo mi je žao moga muža, zato što je uz mene u paketu dobio i moju parazitsku familiju, mislim pogotovo na mog oca koji je tipičan proizvod komunističkog doba i hodajuća parola "kako ćemo-lako ćemo".
Mrzim kada napravim 2 sendviča, pa uleti brat u kuhinju i uzme mi jedan.
U tripu sam da racionalnije sagledavam stvari ukoliko razmišljam na engleskom.
Zbog posla sam non stop u autu i vrzmam se po gradu i toliko je lepih devojaka na stanicama i hiljadu puta mi je došlo da neku pitam da je povezem, pogotovu kad je loše vreme, ali mi je glupo jer sam u tripu da će pobeći misleći da sam seljačina ili manijak...
Kad putujem kolima, volim da gledam u ljude i zamišljam njihove životne priče kao kratki film.. Kad putujem vozom, odvalim muziku i rešavam ukrštenice. :)
Svaki put kad spavam sa dečkom i ne koristimo zaštitu, kao za baksuz mora da mi kasni...
Nemam nikakvog poštovanja prema ljudima koji su otišli u inostranstvo da rade. Ne mislim da su izdajice, ali da su u neku ruku kukavice, to svakako. Najlakše je stopiti se sa prosekom i utopiti se u ovo sivilo, ali je odlazak u tuđinu, kako bi radio za stranca, čin očajnika ili samoživnika. Ako ti se ne sviđa kako funkcioniše društvo, probaj da promeniš nešto. Odlazak nije lak, ali je odustajanje od borbe za tvoje mesto u tvojoj zemlji zapravo predaja. Srce me boli kada vidim kako mi grad u kojem sam se rodio i odrastao propada. Još više me boli način razmišljanja mojih drugova i sugradjana, koji jedini izlaz vide u odlasku sa strane. Nemce, Švajcarce, Austrijance... ću uvek poštovati jer su sami stvorili društvo i sistem koji omogućava našim ljudima da tamo rade, borili su se za svoju zemlju, nisu bežali u tuđinu!
Jutros sam usisao i obrisao prašinu u stanu. Posle sam otišao na pijacu da kupim povrće što sam kuvao za ručak. Usput sam uzeo neko cveće da malo osvežim terasu. Večeras pravim kolače, dolazi mi društvo. Morao sam da se udarim po m*****, čisto da proverim da li ih još imam...