Kad imam devojku od ćaleta dobijam mnogo veći dzeparac.Stvarno mi je krivo što čovek misli da ne znam šta ću sa silnim devojkama.
Jedem se od nerviranja kad pomislim da mi dečko flertuje s drugim devojkama.
Naljutim se na dečka, smislim priču šta da mu kažem. Bijesna sam, poješću ga. Onda on dođe, zatreperi okicama, pomiluje me. I sve je super. Mrzim to kod sebe!
Moji roditelji još uvijek misle da se napijem od jednog piva.
Sutra ću da omesim i ispečem hleb, i iznenadim svoje roditelje kad se budu vratili kući.
Obožavam smejanje do iznemoglosti i kad me toliko zaboli stomak da me ujutru kad ustanem sačeka upala.
Ponosna sam na svog tatu. Kao tinejdžer ostao je bez oca, sa sestrom i mamom. Njegova mama tj. moja baka je bila bez posla, snalazili su se od te neke dekine penzije kao zaostavštine. Ali on je uprkos tome završio fakultet i našao dobar posao. Jako je vredan, dobar i pošten. Trudi se da meni i sestri nadoknadi sve ono što on nije imao kada je bio u našim godinama, da nas školuje i izvede na pravi put. Volim ga najviše na svetu. Tata ti si moj heroj!
Kao mala uvek sam se takmičila sa bratom ko će duže da drži prst na radijatoru. Ja sam stavljala onu stranu gde je nokat, tako da mi nije bilo previše vruće, a on je jadan svaki put izgoreo prste. Danas se smejemo tome.
Mama i sestra mi se porađaju u isto vreme. Ne znam da li da plačem ili da se smejem.