Branim svojoj devojci da se javlja drugim momcima na ulici. Izuzetak pravim jedino ako je momak izrazito ružan.
Osećam se odvratno kad idem pijan ulicom pa ljudi beže na drugu stranu od mene.
Ja kad idem u goste obavezno kupim Milku, a oni meni neku tursku čokoladu sa rižom. E PA NEĆEMO TAKO DA POSLUJEMO FAMILIJO.
Pre par godina sam bila u kombinaciji sa nekim dečkom. Dobar sex 2x nedeljno i nista više od toga. Vuklo se mesecima. Jedno veče upoznam ja jednu klinku u teretani, ona srednjoškolka, ja 5 godina starija. Krene ona tako meni vremenom da se jada posle treninga, da je dečko vara, da oseća, da ga je provalila, i da mnogo pati zbog toga. Meni je baš bilo žao, jer sam je zgotivila. Kad, sretnem ti ja njega u gradu sa njom. Ona sva srećna što me vidi, prilazi da nas upozna, "Ovo je moj dečko, pričala sam ti o njemu." On me gleda i smeje se đubre. Mislim da sam se u tom trenutku osetila najgore na svetu, ne zbog sebe, taj mi dečko ništa nije ni značio, već zbog nje, jer nisam ni znala da ima devojku, a kamoli da je to baš ona. Nakon toga sam prekinula svaki kontakt sa njim, ali i dan danas, kad sretnem onu malu, uvek imam gorčinu u grlu kad joj promumlam "zdravo" , jer znam da je nekoj devojci u najlepšim godinama, bilo slomljeno srce, zbog mene.
Jedan dan sam pobjegla iz škole kako bih stigla kući na vrijeme da jedem sarmu.
Kad sam bila manja dok smo igrali žmurke, uvek kad bih trebala da se sakrijem otišla bih do kuće napravila sendvič i pojela onda se vratila i zapljunula.
Kao mala uvek sam oblačila mamine štikle i namjerno lupala komšijama ispod mene.