Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Ne volim da pričam sa drugaricama o sexu, smatram to delom privatnosti. I mrzim kada same počnu da pričaju o njihovim \'\'doživljajima\'\'. Ne vidim čar toga, ono što se dešava treba da ostane izmedju aktera.
Много волим када на предавању професор постави питање и само ја знам одговор, па ме он похвали.
Svaki dan kad pogledam nivo baterije na telefonu, uvjek imam 69%, izgleda da je i telefon počeo da se zeza sa mnom...
Idem u prodavnicu preko dana kada je najtoplije, samo zato što nemam klimu u kući.
Posle svađe sa dečkom, doneo mi je ružu kao znak izvinjenja. Čim je otišao od mene, fino sam pokidala latice jednu po jednu i bacila u kantu. Dobar osećaj.
Divim se svojoj babi koja pravi sve te divne kolače i torte, a ni ne proba ih.
Samo kod nas naši očevi u auto stavljaju presvlake za sjedišta kako bi sačuvali sjedišta, a preko presvlaka se stavi još nešto kako bi se i presvlake sačuvale.
Devojka me je ostavila jer nisam hteo prodati auto da ona sa prijateljicom ode na more.
Mrzim kad sretenem nekog poznanika u busu, i kad sedne pored mene moramo da pričamo da ne bude neprijatno. A prvo pitanje bude: "Kako na faksu, koliko ti ostalo ispita?", zatim sledi: " Aaa, čekaj, koji si ti beše faks?". Meni postavljaju često ta pitanja, a često ih i sam postavljam.