Neki dan stojim ispred škole i dolazi čovek koji je inače malo poremećen i pokušava da nam proda neke loptice, u jednom trenutku pokazuje prstom na mog druga i pita mene i drugaricu ko je on i kaže da mu je poznat, reče drugarica ime momka i deda reče da mu je to unuk, znači mog druga je bila sramota da ga pozdravi zato što je bolestan, žalosno. Toliko mi je bilo žao da sam se odmakla i pustila suzu. Čak sam videla da je i taj deda zaplakao.
Danas sam posvetio dan svojoj majci. Sta god je trazila od mene, uradio sam to :) Maksimalno sam joj pomagao :)
Uvijek sam htjela da kad izađem iz kluba, neki dobar dečko izjuri za mnom i kaže mi kako me cijelo veče gledao, kako želi da me upozna i da izađemo zajedno.
Moj pas uvek laje i reži na mene kada zapalim cigaru. Počela sam loše da se osećam zbog toga i razmišljam da prestanem da pušim.
Mog malog sina je udario drug u vrtiću. Ja sam u šali rekla na to: Zašto ga nisi zalepio?? A on mi je odgovorio: Pa nisam imao lepak.
Upravo sam došao iz grada, petak veče, pun klub, na jednoj strani za stolom same devojke, na drugoj sami momci. Oni im prilaze, one im okreću leđa, podižu nos, gledaju u plafon ili u drugaricu do sebe, u fazonu "gledaj ovoga jadnika" i posle ovde na ispovestima se*u kako su same i kako im momci ne prilaze... MARŠ BRE.
Moja mamu je zanimalo da li devojka mog brata puši, i pitala ga je, citiram ''Da li ti puši ta mala''.
Pre neki dan odlučim da odem do crkve da zapalim dedi sveću, i povedem sa sobom svog malog sestrića. Kada sam ga dovela do mesta gde se pale sveće, počeo je da peva: "Danas nam je divan dan, divan dan.." Inače, ima 2 godine, i plakala sam od sreće kada sam to čula. U tim situacijama, zafali da vas neko nasmeje.