Što sam starija, sve više zatežem bretele na grudnjaku. I svi, osim mog muža, misle da su mi grudi sjajne. :)
Najveća trauma iz detinjstva - kada je majka sakrivala kabl od televizora da brat i ja ne bismo gledali crtaće po ceo dan :((( i to je obično trajalo, i trajalo....
Kad god se osećam loše, uzmem svoju diplomu i gledam u nju i sećam se sa koliko muke sam postala ovo što sam danas i kako mi to niko ne može oduzeti - upali svaki put. :)
Moji roditelji nisu imali da mi pošalju novac da uplatim menzu da jedem, a imali su cele nedelje za cigarete.
Upravo se pakujem za more s curama i pored svih mogućih pari cipela,kostima,haljina, kozmetike i sl , spakovala sam i skriptu koju provjereno znam da neću otvoriti. Ne znam zašto ali mi daje neki čudan osjećaj sigurnosti.
On je u zatvoru,ja imam svoj život,ali ne prođe dan da ga se ne setim.Nekad me grize savest.On i vreme provedeno sa njim...najlepše uspomene.
Kad je moja žena bila trudna imali smo iste stomake, ali u međuvremenu mi je rodila jednu preslatku devojčicu :), a ja i dalje živim sa mojim stomakom.
Jednom sam u srednjoj nagovorio ceo razred da pobegnemo sa časa. Svi su pobegli, a ja sam se na kraju vratio na čas i rekao provesoru kako su svi ostali neodgovorni (inače sam bio najlošiji đak u odeljenju). Profesor je ljut otišao u zbornicu i hvalio me drugim profesorima.
Imam 21 godinu i svaki put kada mi neko persira i pita me "Jeste li vi . . .?" odgovorim "Jesmo".
Kada vam je teško u životu setite se da se moja baba zove Punimirka.