Nikom nisam rekla da sa svojih 28 godina ne znam da vozim biciklu :(
Kad sam bila mala, mislila sam da muškarci, kako piške stojeći,tako i kake.
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Radim kao promoterka u marketima...i ne možete ni da zamislite koliko smo siromašan narod,ali zaista imamo dušu...
Osoba do koje mi je stalo je trenutno na 6400km od mene, i kada pričamo preko skajpa tek kada spustim slušalicu kažem mu da ga volim, pre toga ne smem!
Sinoć mi je mali imao temperaturu. Plakao je i probudio i starijeg brata. Cijelu noć nisam spavala, za razliku od muža koji je glasno hrkao u spavaćoj sobi i uopšte se nije obazirao na to što se sama borim sa dvoje male djece. Ujutro je otišao negdje nije se ni javio gdje će, čak ni marku za hljeb nije ostavio. Da je bar nazvao da upita kako je dijete ali nije se udostojio, kamoli treba li meni išta... Naveče je došao, muzika je grmila iz auta, sa skupocjenim telefonom i osmjehom od uva do uva...naravno, para za telefon, cigare i kafanu uvijek mora biti... Ujutro je opet negdje otišao, ništa nije rekao. Hvala Bogu, mališa je bolje. Skupila sam nešto para pa ću ih sad koji dan odvesti u igraonicu i na kolače. Dobra su to djeca. Nisu oni krivi što sam se ja udala za idiota. Sad samo mogu da molim Boga da nađem posao...
Dosta često odem u grad sa crnim čarapama i belim patikama, a onda u kafiću prekrivam farmerkama da se ne vidi.
Ne mogu više da se iznerviram nego kad pitam ćaleta nešto, a on mi kaže: ''Idi pitaj majku'', i odem pitam nju, a ona: ''Ne znam, pitaj oca''.
Oduvek su mi odlično išli jezici, pa sam na kraju upisala kineski da se oprobam. Mogu vam reći, za*ebala sam se.