Ne volim kada ljudi brišu slike iz mog fotoaparata zato što nisu lepo ispali u strahu da ne postavim na fb.
Nekad mi dođe da kolegu iz kancelarije zagrlim i izljubim kao malo dete, ali znam da misli da sam luda i bez toga pa ga kuliram i glumim nezainteresovanost.
Kada uključim mašinu za veš, obično nakon što je već počela da radi otkrijem neki komad prljave odeće koji sam zaboravila da ubacim, a baš mi je bitan.
Naučila sam španski preko serija, kojih sam za svojih 22 godine odgledala bar 30.
Greškom sam prešla granicu sa sestrinim pasošem. Ona je plavuša, ja brineta i nemamo nikakve sličnosti.
Imam druga koji nikako da nađe devojku, i njegovo objašnjenje za to je što devojke traže savršene, zgodne, lepe i bogate muškarce. Ja ga slušam i klimam glavom u fazonu ''Ma znam brate, strašno.'' A dođe mi da mu kažem: Ne nego se obrij,okupaj, ošišaj, doteraj malo i nađi neku normalnu devojku, a ne da uđes u kafić snimiš najbolju moguću ribu koju si video to veče i onda sediš celu noć i kukaš. Da nećeš možda da ti ona priđe i kaže ''Vodi me kod tebe odma!''
Mnogo više volim i lakše mi je učiti iz starih, išvrljanih i raskupusenih knjiga, nego iz novih.
Kao klinac sam prešao na drugu stranu terase, na drugom spratu sa namerom da skočim sa velikim kišobranom (padobranom). Baba me je snimila u poslednjem trenutku i sećam se da je bio jako tvrd taj kisobran.
Kad sam bio manji, zavezao bih kesu za konac i puštao je da leti. Zvao sam je leteći Mihael Šumaher. Ehh, moje radosti! :)