u 90% slučajeva glumim oduševljenost kada mi neko pokazuje ono što je kupio/la. Problem je što znam da to mnogi i meni rade, pa svaki put pokušavam da budem što ubjedljivija u glumi, da sama sebe zavaram da mi se zaista to sviđa :D
Jutros listam poruke na mobilnom i skontam da meni samo moja banka šalje poruke. Poslenjih, pa barem 50 poruka glasi: Za račun **** ste imali odliv sredstava u iznosu ***. Umrijeću od usamljenosti.
Juče sam izvadio ličnu kartu i video da sam na fotografiji ispao kao pacov koji je doživeo elektrošok.
Danas sam saznao da mi se već oštećen sluh, znatno pogoršao, i kad smo došli od doktora keva i ja zagrlila me i rekla 'Zagrli me, neka sve što ti imaš pređe na mene.' Neizmerno je volim.
Ćale kada ide da bere kukuruz nikada ne bere iz naše bašte nego uvek od komšije, kaže da mu nije ćef da bere naš.
Ustanem jutros, uradim 1 sklek i zaspem na podu, ipak ću da zadržim svoj pivski stomak :)
Mrzim kad neko hoće da mi se javi, pa mi pruži znojavu ruku.
Za svoj 18ti rođendan sam od tetke iz amerike dobila Iphone. Nisam imala mobitel, no nisam ni hipster. Nekorištenog, dva dana kasnije sam ga prodala, donijela novac starcima kući da kupe drva za zimu. Iskreno, obradovala sam se novom mobitelu ,ali me više raduje činjenica da moji imaju makar jednu brigu manje.
Ne mogu više da se iznerviram nego kad pitam ćaleta nešto, a on mi kaže: ''Idi pitaj majku'', i odem pitam nju, a ona: ''Ne znam, pitaj oca''.