Trebalo je da siđem iz autobusa kad je jedna mnogo simpatična devojka sela pored mene... Završio sam u batajnici.
Kažu ljudi "Ne može da se uči kad su ovakve vrućine". Evo sad je kao malo hladnije i pada kiša, pa će moći da uče. Što se mene tiče, ja ne mogu kako god da okreneš.
Ponekad mi je motivacija da pomažem drugima to što će imati pozitivno misljenje o meni.
Zimi se pripijem uz radijator da bih se grejala, a u ovim vrelim danima da bih se makar malo ohladila. Sad mi je jasno zašta plaćamo punu i visoku cenu za "usluge" toplane i van grejne sezone.
Reklame iz svog sanduceta prebacujem kod komšija. Rasporedim ravnomerno, da ne bude da samo jedan ispašta.
Ne mogu da zaspim uveče ako nije mrtva tišina, a zato svi moji profesori imaju tako mio i uspavljujuć glas, da zakuntam kao beba...
Bio sam kod babe i dede na selu i sedeo sam u kući i bilo mi dosadno, jelo mi se nešto i tako pitam ja babu: 'Baba imaju neke grickalice?' I kaže ona ima al na spratu. Odem ja na sprat i tražim po nekoj fioci al nema nigde ništa, na kraju zovem je ja da dođe da mi nađe ona. Kad je došla otvorila je istu fioku i izvadila grickalicu za nokte. Nisam znao šta da kažem i počeo sam da se smejem...
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Toliko sam zaljubljen u nju da je nekad zamolim da me pusti da je samo gledam.
Moja mama ima telefon na touch i kad ide na fejs preko njega redovno nekoga slučajno doda. Ovaj put je dodala mog druga iz škole i kad je skontala krene da ga izbriše. A da stvar bude još gora, umesto da ga izbriše, ona ga bocne. Blam me pojeo...