Idem na fakultet samo da bih mogao još 4 godine da ladim ja*a na kevinoj grbači.
Skontamo se neki lik i ja na moru ( znali smo se i od ranije) i jedno veče se dogovorimo da se nađemo u 20h ispred pošte u Igalu i tako dođem ja na vrijeme a njega nema, prođe 15 min, njega nema...nakon pola sata odlučim da se vratim kući i stanem na stanicu da čekam gradski... i taman kad sam krenula da zakoračim eto njega.Ja se napravim blesava i uđem a on zamnom i ja onako ljuta produžim do šofera da sam što dalje od njega a on će: " Izvini mooolim te nije bilo namjereno. Pa što se ljutiš kad sam htio da ti budem lijep. Vidiš OBRIJO SAM I NOGE ( pri tome dižući jednu nogu u zrak),zato sam i kasnio. Cijeli bus je gledao u mene i svi su se smijali a meni je došlo da se ubijem.
Maštam o tome da imam posao na kom ne moram ništa posebno da radim, a da je dobro plaćen.
Kad bi moji roditelji znali na šta je ličilo moje letovanje sa društvom, verujem da bih bila doživotno u karantinu.
Već duže vreme želim da ispraznim sve flaše sa alkoholom u kući, samo se plašim reakcije roditelja. Primetila sam da u poslednje vreme dosta piju. I sestra se svaki put iz izlaska vrati pijana, povraća celu noć. Samo ne želim da jednog dana postanem poput njih.
Uvek sam želela da me neko zatvori preko noći u Supermarket.
O kako mi je divan osjećaj kad ljude oko sebe 'navučem' na pjesmu koju sam ja prva počela pjevušiti.
Jednom mi je prijateljica posudila hlače u kojima sam našla 100 kn. Zadržala sam ih.
Sjećam se k'o da je jučer bilo... Roditelji su se probudili prije mene, počeli pakovati stvari da krenu na trodnevni izlet, naravno poklapanjem s mojim planovima ja ostajem kod kuće, party organizovan i sve to. Otišli su, tokom putovanja su me par puta zvali da vide da li je sve u redu kući, posljednji put su me nazvali negdje oko 17h da mi daju par savjeta kao i svaki roditelji... Cijelu noć sam proveo na party-u, oni mi iskreno nisu bili ni na kraj pameti, i oko 3 ili 4 h ujutru netko zvoni na vrata, otvaram da vidim ko je, imam šta i vidjeti 3 policajca, pozivaju me u auto na razgovor. U tom trenutku sam mislio da mi je netko od komšija pozvao policiju zbog glasne muzike, međutim riječi policajca će mi ostat uvijek u sjećanju: Moje saučešće,tvoji roditelji više nisu među živima! Tad jedostavno ne znam kako sam reagovao, nit' bilo šta, nisam mogao vjerovati da se to meni dogodilo, s njima je umro veliki dio mene, poslije tog' ne mogu da se oporavim nikako! :'(