Ne znam zašto, ali kad god prođem pored žive ograde, obavezno pokidam listić, i onda se zaj*bavam sa njim usput.
Sinoc sam saznala da sam trudna, bila sam i srećna i tužna u tom trenutku..Jer otac mog nerođenog deteta nije blizu mene i ne mogu mu ovu lepu vest uživo saopštiti. Oduvek sam želela da budem mlada mama i ta će mi se želja ostvariti.
Ne podnosim ljude koji ostavljaju citate stranih i domaćih pisaca a nisu pročitali ni Malog princa ...
"Kada netko kihne ja kažem nazdravlje premda ne razumijem točno što ta riječ znači u tom kontekstu, zar da mu ode na zdravlje ako kihne?!"
Desi se kada nemam obaveza da u 06:00h ujutro, nakon provedene noći ispred računara, zapitam se, da li da idem da se pravim da spavam ili da ostanem tu kako bi ukućani pomislili da sam rano ustao.
Stanujem sama i već tri dana nisam ni sa kim progovorila, osim što sam se čula sa mamom na par minuta. Zaboraviću i da pričam....
Komunikativnija sam preko fb-a, nego uživo. Nekako me uhvati trema.
Kao mala roditelje sam budila tako što sam im otvarala oči prstima....
Ježim se od reči kao što su 'klabing', 'random', 'ketering' i ostalih koje se bespotrebno ubacuju u srpski jezik.
Bila sam u jednoj manjoj trgovinici i kupovala nešto za baku. Uzela sam što sam trebala i stala u red. Ispred mene je bila jedna žena, a osim nas u trgovini jos jedna sa malim dječakom od negdje 5 godina. Mali se kreveljio da želi nešto i slučajno pao na pod, mama mu nije htjela kupiti a i da ga utješi od pada krenila je da ga uzme i rekla: "Dodi mami da te poljubim pa će proći", na što je mali dreknuo: "Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po piši". Žena se sva zacrvenila i nije znala gdje da gleda i što da kaže, a bogami ni ja, trgovkinja i žena ispred mene nismo znale kako reagirati.