Propadnem u zemlju od blama kad se ogledam u prozoru nekog automobila, pa tek onda shvatim da unutra sedi neko.
Dečko mi je trenirao u najpoznatijem klubu u gradu. Dao je život za njega, sve vrijeme, suze i znoj. Pratila sam ga na svaku utakmicu. Na treningu mu je pozlilo. Završio je u bolnici, imao operaciju i jedva se izvukao. Niko iz kluba ga nije pozvao, a kamoli posjetio. Doktori su mu zabranili da se bavi sportom, a oni su mu banuli na vrata, moleći ga da se vrati. Nije želio, prekinuo je sa fudbalom zauvijek. Od operacije nisam pratila njihove utakmice, skoro šest mjeseci. Danas su imali važan kup. Došla sam samo da vidim kako skotovi gube.
Svoj prvi poljubac sam doživio igrajući masnih fota u dvadeset prvoj godini.
Ćale mi je poginuo u ratu prije 18 godina. Kad sam prije 2 godine pitao mamu zašto nikada kasnije nije našla nekoga drugog da joj bude lakše u životu i da ne bude sama kada ja odem jednog dana, odgovorila mi je da je ona i dalje zaljubljena u njega kao prvi dan kad su se upoznali i da je i dalje udata za njega ( pokazujući burmu koju i dalje nosi ). Plakao sam.
Imala sam prijateljicu koja mi je bila kao sestra od kako smo bebe bile. Spavale smo jedna kod druge svaki dan, išle u istu školu, sedile zajedno u klupi. Izlazile, išle na more sa roditeljima. Živele smo život koji svaka devojka može samo zamisliti. Znala je svaku moju tajnu. Ponekad smo se svađale, ali to je uvek na kratko bilo. Jednom smo se posvađale oko nekog momka i gluposti. Bila sam toliko sebična i tvrdoglava i odgurnula sam je od sebe. Iz dana u dan, veća je distanca bila, umislila sam da imam svoje prijateljice i da mi ne treba ona. S vremenom prekinule smo svaki kontakt. Prošlo je 15 godina i dobila sam pozivnicu za njeno venčanje. Kad sam došla nisam je prepoznala, blistala je, sa svojim prijateljicama. Setila sam se svih naših planova, kako ćemo imati dvostruko venčanje, kako će nam se deca družiti i počela plakati, ali ona nije bila tu da me uteši. Sada ima dvoje dece koju nikada nisam upoznala i svaki dan žalim jer sam je pustila da ode, a mogla sam biti njena kuma...
U gradskim autobusima ne čujem sopstvene misli, jer su veoma bučni.
Ubeđen sam da moja devojka ima najlepše s*se. Mislim da se obradujem kao da sam dobio na lotou svaki put kad ih vidim.
Pošto živim na četvrtom spratu, svako jutro kada krenem na posao ponesem smeće iz našeg stana i od svih komšija pokupim, ako je ispred vrata.