Mama mi je umrla kada sam bila mala, i svako jutro kada se probudim ja se plašim da je se više neću sećati...
Najviše mrzim kad se 'napijem' i onda šaljem poruke pojedinim ljudima i sutradan me je stid da ih pogledam u lice.
Smuvao sam devojku koja je realno 5 liga iznad mene.
Sada se bojim da je ne izgubim jer imam osećaj da ona popunjava prazninu u meni.
Doček Nove godine, u kupatilu se spremam za izlazak i pričam sa drugaricom na telefon. Mahinalno sam pogledala bojler, kazaljka bila na pola i 'ladno joj čestitala Novu godinu.
Imam stan, u kom žive divni ljudi, rekao sam im da ne plaćaju stanarinu kad nemaju novca, ali oni svakog meseca plaćaju redovno, dobili su sina i zamolili me da ga krstim, odlučio sam da klincu dam sve pare koje su oni do sad meni dali, nadam se da će se obradovati.
Pričao sam s jednom djevojkom na fejsu i rekla mi je da joj je želja naći jednog momka s ovih ispovijesti, jer su baš romantični zbog svih stvari koje rade za djevojke. Ako ovo čitaš, znaj, ako mi daš priliku bit ću bolji od njih svih zajedno bar 10 puta.
Mrzim kada stavim svoj parfem, posle 5 minuta ga više ne osećam, a kad me neko drugi naprska svojim parfemom osećam ga posle 2 dana.
Ujutru, dan posle izlaska pita mog kuma njegova majka "Jesi se ti napio sinoć?". Odgovori joj on "Ma nisam", a ona će "Pa što si se onda tepihom pokrio".
Imam jednu prosto neverovatnu životnu priču. Studirala sam u jednom gradu i živela sam sa cimerkom u jednoj zgradi na 4. spratu. Na spratu poviše mene je živela jedna stara bakica. Uvek sam joj pomagala nositi kese iz dućana i tako bi se nekad zapričale. Uvek sam bila osetljiva na starije i nemoćne, pa sam joj s vremenom počela pomagati i oko drugih stvari. Pospremila bi joj po kući, otišla bi joj platiti račune, donela nesto iz dućana, ali najvažnije od svega: popila bi kafu s njom s vremena na vreme, razgovarala s njom i slušala je šta ima da kaže da ne bude usamljena. Pošla sam kući nakon ispita i zaboravila sam na studij i bakicu, samo sam se kući zabavljala s drugarima. Dok nije zazvonio telefon. Bio je to jedan odvetnik. Bakica je umrla i oporučno ostavila meni svoj stan. Nije imala nikoga i tako mi se htela zahvaliti na pažnji koju sam joj davala tokom tih nekoliko godina. Ne možete zamisliti kako sam se osećala. Sad se udajem, i živet ću s mužem u tom gradu, u tom stanu.