Posto nocu ucim a vrata od terase su mi stalno otvorena, privucena svetloscu u stan je usla leptirica, ogromna je! I sad ona tako vec dva dana leti po stanu a meni zao da je ubijem, nazvao sam je Zorka. Zorka i ja sad zajedno ucimo, a ja se nadam da cu poloziti ispit jer sam bio human i nisam je ubio.
Devojka i ja se zajedno kupali u kadi. I u jednom trenutku prosto mi se desilo da sam ispustio jedan gromoglasan gas. Par balona izašlo napolje i nastaje šok. I ona i ja, mrtva tišina, ona zuri u vodu, mene blam izjeda. I tada krene da se smeje kao luda. Kaže ona meni: "Daj bre, šta si se ukipio ko da je bomba pala između nas. Moglo je i meni da se desi." I nastavi da se cereka, priđe i nasloni se na mene. Ne znam što, od tada mi je daleko lakše da budem opušten sa njom, jako mi je drago što se ne ponaša ko da je odrasla na bečkom dvoru.
U vrtiću sam vadila sredinu iz parčeta hleba i kora koja ostane mi je bila narukvica.
Sećam se kako sam jednom, dok sam bio u zabavištu, počeo da plačem, a neka devojčica mi je prišla i rekla, nešto ovako : "Da te poljubim ? Biće ti lakše. Ja volim da ljubim. " I poljubila me :) .
Hehehhe :) A stvarno mi je bilo lakse :)
Kad god treba da se vidim sa dečkom preko skypea moram se našminkati da bi me prepoznao.
Kad se iznerviram nešto, odem i operem zube. Bude mi bolje.
Kakva su vremena došla moraš biti "govedo" da bi opstao i preživeo.
Uvijek kad čitam malo duži tekst, prekrijem rukom kraj jer mi oko preznatiželjno.