Kad smo bili mali brat i ja smo se igrali "zimnice", igru koju smo sami smislili ispod stola sa ćebetom... Eh gde su sad ta vremena :)
Evo, upravo slusam komsiku sta radi i molim boga da mi ne propadne kroz plafon!
Idem u teretanu i treniram kao lud da bih se na neki način izborio sa frustracijom što imam mali penis.
Dečko i ja smo vodili ljubav i u naletu strasti on mi je udario blagi šamar, na šta sam ja uzvratila duplo jačim...i tu je nastala svađa...
Skontamo se neki lik i ja na moru ( znali smo se i od ranije) i jedno veče se dogovorimo da se nađemo u 20h ispred pošte u Igalu i tako dođem ja na vrijeme a njega nema, prođe 15 min, njega nema...nakon pola sata odlučim da se vratim kući i stanem na stanicu da čekam gradski... i taman kad sam krenula da zakoračim eto njega.Ja se napravim blesava i uđem a on zamnom i ja onako ljuta produžim do šofera da sam što dalje od njega a on će: " Izvini mooolim te nije bilo namjereno. Pa što se ljutiš kad sam htio da ti budem lijep. Vidiš OBRIJO SAM I NOGE ( pri tome dižući jednu nogu u zrak),zato sam i kasnio. Cijeli bus je gledao u mene i svi su se smijali a meni je došlo da se ubijem.
Jednog dana, ulazim u ucionicu, djaci me pozdravljaju: Dobar dan nastavnice! I svi do jednog imaju plasticne vampirske zube! :D
Pre par godina sređujući svoj ormar našao sam hrpu nekih ilustrovanih knjižica iz detinjstva koje mi je majka čitala i među njima priču "Devojčica sa šibicama"- Hans Kristijena Andersena.
Počeo sam da čitam. Toliko me je pogodila da sam plakao kao malo dete.
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
Jednom prilikom mi je tata, kada se naljutio na mene zbog nekog bezveze razloga, prebacio koliko je para potrošio na moje lečenje. Nikada neću zaboraviti kako sam se u tom trenutku osećala.