Svaki put kada moja bivša dođe kod mene da prevari svog sadašnjeg, ja to shvatim kao takmičenje pa dam sve od sebe. Posle mi treba 5 dana da se oporavim...
Mrzim kad me neko pita: "Šta ti je?" , a nije mi ništa..
Student sam. Kad me mama nazove i pita šta radim, a ja joj kažem da jedem, mislim da tad ne postoji niko srećniji od nje.
Kada sam bila mala i kad vidim da brat i tata skinu majice jer je vruće, skinem i ja.
Kad skontam da idem u pogrešnom pravcu, stanem na sred ulice, kao nekog čekam i gledam u telefon, a onda se vratim.
Kada sa nekim nemam o čemu da pričam, obavezno počnem "I ovo vreme više nije normalno"...
Voleo bih da imam jedno 100.000 dinara, i da sve potrošim u knjižari! I opet bi ostalo knjiga za koje ne bih imao para...
Kad sam čula kakvi su uslovi za upis na master studije odmah sam počela da planiram svadbu.
Koliko god dobro kucam bez gledanja u tastaturu, kad kucam šifru ne mogu da ne gledam.
Kako volim kad mi baba kaže:''To što vi mlade devojke sada radite, to u moje vreme nije bilo!''. A što ste se i tad udavale i rađale decu sa 18 godina, to nikom ništa...