Kad god kolima pretičem kamion osećam se kao da igram ruski rulet.
Imam dosta mlađeg dečka, koji nema mnogo para, pa ne izlazimo često i ne dobijam poklone. Uplatim mu čak nekad i kredit jer čitavih 1500 min potroši na razgovore sa mnom. Sramota ga je da mu platim piće. I najdraže mi je kada mi kupi neku čokoladicu od 30ak din, kao najskuplji poklon da sam dobila. Puno ga volim, jer sve ostalo što mi pruža ništa ne može da zameni.
Kad nam gosti donesu keks ili neki slatkiš, ja to odmah otvorim i kažem "taman da imamo čime da vas počastimo".
Mrzim kada moji ukućani stave eurokrem u frižider! I onda se mama na mene ljuti što su skoro sve kašičice savijene.
Moj ćale je kada su pre neki dan zvali na fixni, onaj fazon '' čestitamo, dobili ste večeru'' , rekao gospođi '', a da vi odete umesto mene, evo poklanjam vam, malo sam se ugojio u poslednje vreme''. Kad nisam crkla od smeha...
Zapišem na papirić šta treba da kupim u prodavnici, da ne zaboravim. Odem u prodavnicu. Zaboravim da ponesem papirić.
Obožavam da gledam devojkama u dekolte čak i kada mi daju onaj "sram te bilo" pogled.
Pričala sam sa momkom, i pošto je duvao vetar, mislila sam da će pasti kiša. Kako je on pričao, slučajno me pljucnuo, a ja se zaletela i povikala: "Evo je kiša!" A on mi na to odg: "Ma nije, to ja pričam." Obadvoje smo "umrli" od smeha.
Od kad sam se zaljubio u drugaricu iz odeljenja vikend mi mnogo sporije prolazi.