Pre neki dan sam sreo Milku Canic i rekao sam joj dobro jutro.
Kad čistim uši onim štapićima, pravim čudne grimase da ih se i sama uplašim.
Uhvatio mi usisivač tepih i ja mu vičem "Fuj to, fuj to!"
Kao baš mala, mislila sam da mi ljudi u autobusu ustaju zato što sam jako lepa i bila sam sva važna zbog toga, sve do jednog dana dok nije ušla jedna stara baka kojoj su isto tako ustali.
Koliko je nekada sve bilo jednostavnije. Uloviš jedeš, ne uloviš ne jedeš.
Bila sam ponosna kad sam skužila da sam se večer prije velikog ispita pomolila da dečka prođe želudac, a nisam za svoj ispit.
Umesto brzalicu "miš uz pušku, miš niz pušku" kod psihologa, prilikom upisa u školu, rekla sam "miš uz puškuuuu i vraća se" :)
Moja mama je prilikom sjedenja u kafiću naručila "EKSPRES KAFU". Umjesto espreso kafu. Misleći da ta dođe odmah ..
Devojka me je ostavila preko poruke. I dalje ne mogu da razumem ljude koji ne smeju uživo da kažu neke stvari.
Moj dečko kad god ide da vrši veliku nuždu zatvori vrata od dnevne sobe,vrata od wc-a,ponese telefon kako bi pustio muziku, pojača skroz i za svaki slučaj se dernja...