Danas sam na poslu radio neku nivelaciju cena. Krajnji iznos je bio 69, pored njega napišem smajli i pošaljem knjigovođi (žena ima 45 godina i dva deteta). Ako shvati, shvati, ako ne žao mi je.. Imam 25 god, valjda se neće naljutiti za malu šalu :-D
Posvetio bih joj nekoliko pesama, ali se plašim da je to klinački i patetično...
Namerno ne dižem ruke na koncertu kad kažu 'AJMO RUKE GORE'
Osjetljiva sam i i čim me neko pipne ostaju mi modrice. Juče mi je majka rekla da sa tim modricama po rukama počinjem ličiti na žrtvu porodičnog nasilja.
Nikad ne jedem vrh korneta iz navike, jer me brat kao malu uvjerio da prodavači time čiste uši...
Kada neko posle mene obriše flašu, uvredim se. Pa nisam šugav.
Ceo život mi je prošao u teranju inata, što sebi što drugima.
Moje spremanje ispita uvijek ima nekoliko faza: nakon 2-3 poglavlja umislim da ništa neću stići, pa pokušavam skontati koja bi pitanja mogla doći. Nakon toga dobijem inspiraciju i mislim da ću ipak sve stići, čak i fusnote, a kad shvatim da to nije moguće ležim na krevetu, gledam u plafon i pitam se što je meni trebalo u životu da upišem fakultet kad i onako nema posla. I tako više vremena provedem razmišljajući nego učeći.
Na času je profesor likovnog na tabli napisao 'mozai' zaboravivši slovo 'k' , na šta sam ja mahinalno rekla '' profesore, progutali ste 'k'. ''