Jednom mi je jedan covek u poodmakli godinama ustupio mestu u 83-ci, govoreći da je šteta da nosilja stoji.a ja sam se samo vraćala sa bakinog gulaša.. :/
Često mi se desi da ogledam na sat da vidim koliko je sati, nakon što spustim ruku nemam pojma koliko je.
Svako jutro kad ustanem prvo prdnem, i tako moji znaju da sam ustao. 'Ooo evo nam ga domacin.'
Pre 10-ak godina moj brat je napravio ručno svoju kasicu da sakuplja pare i ja sam u par navrata kada mi se baš nešto jelo ili pio neki sok potajno uzimala pare i toliko mi je slatko palo sve što sam njima kupila. Danas mi je prvi put priznao da je znao šta radim tada ali je nastavljao da sakuplja pare i pušta me da povremeno uzmem neki dinar.
Kad podignem ruku da pozovem konobara, a on me ispali, brzo spustim ruku na glavu i pravim se da nameštam frizuru.
Bio je praznik. I fixni telefon je zvonio čitav dan. Oko 10h uveče, čujem telefon iz moje sobe kako zvoni možda pola minuta (a znam da su matorci blizu njega). Ulazim u dnevnu sobu, kad njih dvoje uvaljuju jedno drugom telefon (koji i dalje zvoni), da bi se ono drugo javilo, jer su se oboje smorili od silnih poziva. Obožavam ih!
Ispit je u toku. Kao i svaki student pokušavam da sa puškice prepišem bar neko pitanje. Prilazi mi asistentkinja, koju sam opazio tek kada mi je prišla. Pogledala me je nekakvim nedefinisanim pogledom, sklop gađenja i čuđenja i otišla, ne rekavši mi ništa. Pre toga isterala je par studenata. Sav važan završio sam test i izašao, u prolazu oglednuo sam se u ogledalo i primetio na imam veliku, zelenu slinu na nosu, kao pirsing. Tek tada sam ukapirao njenu reakciju.
Kad imam tako neke neprijatne misli, pomislim: mozgu, odje*i!
Mrzim maminu rečenicu: "Vidjećemo hoćeš li tako moći kod svekrve!"