Plašim se da zaspim pored otvorenog prozora,makar se ugušila od toplote.
Imala sam sreću da završim fakultet, nađem posao, nađem divnog muža, sa kojim sam pre 4 meseca proslavila 20 godina braka .Ali sam ostala uskraćena za ono najvrednije- decu. Muž i ja smo godinama pokušavali, odlazili na preglede, sve je bilo u redu ali jednostavno nije išlo. Ali nismo odustajali, nismo prestali da se volimo i da se nadamo. Sada imam 39 god, muž 43, pre 8 sedmica ostala sam trudna. Pre nekoliko dana sam saznala da nosim trojke. Nikad nisam verovala u čuda, dok mi se jedno nije ostvarilo. Nisam verovala u ništa, a danas verujem u sve.
Ljudi misle da sam ružna, i ja se stvarno trudim da me to ne povređuje. A povređuje me jako i ne znam šta da radim.
Doživljavam vas kao familiju. Svakog od vas. Živim sa vama kroz ovaj sajt, smijem se I radujem vašoj sreći, plačem I tugujem zbog vaše nesreće. Razgovaram s vama, često naglas, ko ludaja.
Čekam bebu. Još ne znamo pol, za dečaka imamo ime, zvaće se kao njegov djed koji nažalost više nije sa nama. Ali nemamo ime za devojčicu. Otvoreni smo za predloge, možda neki anonymous postane kum! :)
Moj ćale je kada su pre neki dan zvali na fixni, onaj fazon '' čestitamo, dobili ste večeru'' , rekao gospođi '', a da vi odete umesto mene, evo poklanjam vam, malo sam se ugojio u poslednje vreme''. Kad nisam crkla od smeha...
Mrzim kada nekome pričam nešto, a on me ne sluša ili počne neku svoju priču i onda kaže, - Ajde nastavi. I nikad, ali nikad ne dovršim ono što sam započela. Iz principa.
Dečko koji mi se sviđa samo priča Brate,brate,brate,brate! Brate hoćeš ti mene da poljubiš brate? Brate smorio si...
Na razgovoru za posao, na pitanje šta mislim o prekovremenom radu, sam odgovorila: Sve najbolje!
Kada sam bio mali, kada god bih jeo neki slatkiš nisam hteo da pijem vodu, ma koliko bio žedan da ne bih isprao sladak ukus iz usta.
Kada dođem kući sa izlaska i kad se pogledam u ogledalu, nadam da sam tako izgledala samo na putu do kuće.