Mrzela sam ekskurzije na kojima se svi odjednom kupaju dva puta dnevno i peru zube po deset minuta.
Kad sam bio mali, plašio sam se frizera i stalno sam čvrsto žmureo dok me šiša. Jednom sam tako uspeo da zaspim...
Duša me zaboli kada se potrudim da spremim ručak bratu i sebi, a on ode i kupi da jede.
Kad god moja mama nešto slatko sprema ja se motam oko nje i čekam da mi da činije da ih oližem....Tad sam najsrećnija na svetu! Mama, hvala ti :D
Jedva sam čekao da mi se sestra uda, da se malo ''odmorim'' od nje, a kada je došao taj dan nikada nisam više plakao nego tada.
Danas sam išla na njivu, da kopam. Na putu do njive zamišljala sam Majami i neku brutalnu plažu,i da ću tamo biti sledeće leto... Inače sam prilično poznata devojka, i radila sam za 3 svetska kreatora do sada. Ali što se mora-mora se. Bar je njiva moja.
Sve vreme sam napaljena. I to tako već nekoliko godina. 24h. A kad dođe do toga da treba da spavam sa nekim ja se toliko unervozim i sramota me je, a toliko bih želela to. Ja sam luda, sunce mu poljubim.
Pre moje mame, tata je imao ozbiljnu vezu, planirali su čak i da se venčaju, iz nekog razloga nisu, ali su ostali u dobrim odnosima. Kada su se razišli, pričali su kako će da daju deci ime po njima (moj tata se zove Dragan, ako bi bilo žensko bila bi Dragana, a musko Dragan, a ona Ivana). Tata je dobio devojčicu, mama se nije slagala da se tako zove i na kraju nisu dali to ime mojoj sestri. Godinu dana kasnije tata je sreo Ivanu, saznao je da je ona dobila blizance i da se zovu Dragan i Dragana :) I već možete da predpostavite da su meni posle dali ime Ivana, po njoj :) Ne znam, mozda grešim, ali mislim da zbog toga mama više voli moju sestru, prema meni nikada nije bila kao prema njoj, uvek je drska prema meni. I nikada me nije nazvala po imenu, uvek po nadimku. :)
Upoznali smo se preko fejsa, pre tri godine. On u susednoj državi, ja ovde, u Srbiji. Zbližili smo se do te mere da me poznaje bolje od nekih ljudi sa koijima provodim svaki dan ceo život.
Letos sam počela da radim da skupim novac da ga vidim.
Pre nedelju dana sam spakovala kofer, sela na autobus i otišla da ga vidim.
Bilo je dovoljno tri sekunde da me pogleda, nasmeje se, zagrli i promeni mi život naopačke.
Nikad nisam bila ovoliko srećna, i ovoliko zaljubljena.
Kada sam kući, roditelji mi kažu, izadji malo napolje nemoj ceo dan gledati u taj kompjuter, a kad izađem, onda bude imaš li ti dete kuću.