Otac nas je napustio pre 5-6 godina i ne znamo sta je sa njim. Cesto se pitam sto mu je to sve trebalo i gde je on sada. Jeste da sve pomislim u sebi, jer su mama i brat zabranili da se o tome prica u kuci, jednostavno umro je za njih. Za mene nije, ali o tome ne pricam ni ja.
Imala sam potrebu da se nekome ispovedim, pa sam to uradila ovde.
Baka mi je sve, majka mi je umrla kad sam bila mala, a otac je otišao od mene, i samo ona brine o meni. Ona ima 80 godina, a ja 22. Nikome neću da priznam da mi je najveći strah da nju izgubim, jer ću tad ostati zaista sama.
Kad sam bio mali, spavao sam u sobi i probudim se da bih piškio. Problem je bio što nisam mogao da dohvatim kvaku na vratima, pa sam morao u rupu gde se ubacuju kasete na Video Rekorderu.
Mrzim kada mi neko od mojih drugova okrene leđa dok stojimo u klubu.
Uvek me zanimalo da li negde u svetu postoji osoba koja ima istu sudbinu kao ja, da li joj se određene stvari dešavaju istog trenutka kad i meni i uopšte da li joj je život identičan kao i moj.
Ja sam napravio dete Kate Middleton, nije onaj papak William.
Devojke nikada neće skapirati da kada sednu na piće sa nekim dečkom, treba samo da se ponude da plate piće, taj dečko neće prihvatiti, a kupiće ga za stalno tim potezom..ne da okreće glavu, i pravi se luda..ništa se ne podrazumeva..
Stojimo mi tako, nas nekoliko i "snimamo" devojku u separeu. Manekenka, slikala se za naslovnice i nastupala u par spotova domacih izvođača. Krene zezancija, da može da nam da autogram i ja prokomentarišem da može da mi se potpiše na k***c. Kad su svi prestali da se smeju mom izlivu humora, bivša je kratko prokomentarisala- ne bi ti stalo ni celo njeno ime. Inače manekenka se zove Ana.
Kada hoću da se zakunem u majku, a lažem, brzo izgovorim "Najke mi", i uglavnom niko ne primeti.
Pre nedelju dana morao sam da pošaljem izvod iz matične knjige rođenih za BG. Stavio sam u koverti, poneo na autobuskoj stanici, dao vozaču i pitao koliko sam dužan. Ni pet, ni šest odgovorio je 'Što više daš manje se crveniš!'. Nikad se poniznije nisam osećao pred nekim ko verovatno nema ni 8 razreda, ali šta da radim hitan slučaj. Dao sam mu 'nešto' novca (za četvrtinu karte) i pitao da li je dovoljno, a on je onako ozaren kazao 'Daj, daj'. Zatvorio je prozor jer je dobio ono što je hteo, a ja se samo pomolio, da ću nekada u životu trebati tom idiotu, a tad nek' ne računa na moju dobrotu, nego nek izvadi 'pristojnu' svotu!