Jedan klinja mi uzeo video kasetu sa Nindža kornjačama i evo ne vraća već 20 godina.
Umesto da slušam muziku ko svi normalni, ja ne slušam pesmu, kao celinu, nego jedno vreme slušam npr. samo violinu u pozadini ili klavir, pa samo gitaru, pa bubnjeve, pa slušam kako diše pevač dok peva. Ludo.
Kad čujem pesmu "Tuzno leto", dođe mi da udarim tanjir o glavu... svaki put...
Brat mi je zabranio da budem sa njegovim jaranom i sad se čujemo i molimo Boga da jednog dana budemo zajedno.
Nekidan sjedim u kafiću i prilazi mi klinac prosijak, kaže mi da nema para, da teško živi i tako to, standardna priča... i na kraju traži da mu dam za picu da jede. Meni bilo žao, izvadim par maraka, reko evo ti, uze on to, kad izvadi baraba iz džepa šake pune siće, nasmija se i reče "uuu jesam te za*ebo" i pobježe :O
Imam prekrasnog dečka koji me pazi kao kap vode na dlanu. Prosto ga obožavam. No od njega krijem jednu tajnu. Prije njega sam imala dečka 10 godina, i nakon prekida sam na leđima istetovirala kineskim slovima njegovo ime. Uskoro ću da se udam za novog decka, ali mu ovo nikada neću reći.
Mrzim kad se zimi ujutru probudim za školu,a još uvek mrak napolju.
Kao mala sam odrasla uz dedu, roditelji su mi radili, pa sam uglavnom bila kod njega na selu. Često me vodio na planinu, išli bismo pješke, u ruksak stavimo malo hljeba, sira i pekmeza, i kad dođemo gore na svjež vazduh, deda raspakuje ono što smo ponijeli, i mi u slast to pojedemo. Za mene na svijetu nije bilo slađeg ručka. U posljednje vrijeme zaokupljena fakultetom sam slabije išla kod njega na selo, kad jutros neko zvoni, ja u čudu, nisam nikoga očekivala. Otvaram vrata, kad moj dragi deda donio sira i pekmeza! Za čas me vrati u najljepše dane mog djetinjstva.