Mislim da kad bih trebala da okrenem policiju da bih okrenula 911, od silnih odgledanih američkih filmova.
Pre treninga često dođem kolima pred njenu zgradu, pustim našu pesmu i gledam u njen ulaz. I kad završi pesma, kvačilo, gas i odem smoren. Jednom je prošla pored kola tako, al me nije primetila. Prošlo je 2 godine kako nismo zajedno inače.
U želji da u 2h ne probudim pola kuće mojim odlaskom do frizidera, odlučim da ne palim svjetlo na spratu i naravno padnem niz stepenice i probudim čitavu kuću.To se zove baksuz.
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Kad sam bio mali očekivao sam da ću prvog januara 2000. da se probudim u nekom oblakoderu, i da će vozila leteti kao u filmu peti element. Jer sam slušao priče da će tada sve da se promeni.
Biću onakva žena svome mužu, kakvu bih ja želela da sam muško.
Od prevelike želje ili šta već, dva puta sa njom je trajalo čitavih 5 minuta :(
Već dva puta naručujem "dupli" umesto "produženog" espresso-a. Prešlo mi u naviku od duplog jegera, martinija i tako toga... Blam.
Na času je profesor likovnog na tabli napisao 'mozai' zaboravivši slovo 'k' , na šta sam ja mahinalno rekla '' profesore, progutali ste 'k'. ''
Moji baba i deda se spremaju danas da idu kod nekoh na slavu. I ja se ponudim da ih slikam posto su lepo sređeni. Deda stane kod kola i pita me ,,Jeco,jel ovako šmekerski?'' Čovek inače ima 72 godine.