Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Život mi se zgadi kada vidim da neko čačka uši ključevima
Postoji jedna djevojka sa kojom se ok ispričam kad se sretnemo, a ovamo mi ide na živce i pljujem po njoj.
Često se razočaram u ljude, jer očekujem da urade za mene ono što bih ja za njih.
Vratio sam se kući pomalo pijan, skinuo se, bacio stvari u "veš korpu" i legao da spavam. Ujutru sam našao stvari u wc šolji...
U društvu sam poznata kao osoba koja ne voli djecu, i zaista je tako. Prilikom ljetovanja u Crnoj Gori, vraćala sam se iz restorana u hotel noseći otpatke za pse lutalice, koje vrijeme provode u obližnjem parku. Dok sam ih mazila, prišao mi je dječak i pitao me "zašto mi živimo?''. Nasmijala sam se i sjela sa njim na klupicu. Pričali smo sat vremena i hranili cuke. To mi je jedna od najdražih uspomena ovog ljeta.
-Krenula sam danas ranije na posao a u 56-ici preleeep kontrolor. Vozila sam se sedam stanica duže da bih mu se smeškala. MAloo je reći da sam jadna.
Moja baka je bila vrlo pogurena, ledja su joj bila u odnosu na noge skoro pod uglom od devedeset stepeni. Kao dijete sam mislila da ona ne može da spava na leđima, zato što bi joj noge bile podignute uvis.
Volim kad mi žena ustane u toku noći da podoji bebaća, i usput nina ga i peva mu tiho, ja se uspavam ušuškam uživam dok slušam njenu uspavanku... bolje meni nego bebi...
Već neko vreme, kad bacam smeće, priđem na jedno 5-6 metara od kontejnera, bacim kesu i ubodem pravo u kontejner. Još uvek nisam promašio.