Kada me u kafiću pitaju: "Keš ili kartica?" zbunim se i uvek prodje par sekundi pre nego što odgovorim.
Nikada neću razumeti muškarce koji se prvo udvaraju meni, pa mojoj drugarici ili sestri.
Moja baba je prije par godina jednom mom drugu rekla: "Mićo, moram nešto da ti kažem. Sad si lijep, fin. Ali kad si bio mali - bio si mi strašno odvratan". Iskrenost prije svega.
Sestra i ja smo kao male svako veče pre tuširanja stavljale gaće na glavu i provlačile kosu kroz proreze za noge. Bile smo grupa "Gaćeroni".
Rekla sam, čim mi dođe letnji raspust, neću ulaziti u kuću, a evo, nikako da izađem iz nje.
Ne smeta mi što je moj dečko bio sa mnogo djevojaka prije mene. Ponosim se što sam ja ta s kojom se odlučio skrasiti.
Živim u naselju na kraju grada i moji se bave poljoprivredom. Danas dok smo šetali kroz polje, u njivi pored koje smo prošli jedan deka je čuvao ovce i konje. Sedeo je u hladovini i svirao frulu. Melodiju nikad nisam čula, ali je bila predivna. Nekako sam se osetila ponosnom, valjda zato što sam osetila Srbiju, onu zemlju seljaka na brdovitom Balkanu. Ispunio mi je srce bezbrižnošću i nadom u bolje sutra. Hvala ti dobri čoveče.
Da sam dobivao marku svaki put kad bi mi neko reko da sam lijep, do sad bih imao jednu marku. Hvala mama.