Imam problem, previše sam tiha i povučena osoba. I na taj način teram ljude od sebe, jer se u glavnom smore u mom prisustvu. :(
Konačno sam kupila grudnjak bez pushup-a. Želim da se momku svidim sa malim sisama, a ne samo kad ih nabudžim.
Svi znaju da moj muž i ja volimo da gledamo kulturno-obrazovni program i istorijske serije. Ono što ne znaju je da ih gledamo u gaćama, žderući klopu rukama u krevetu, grokćemo, podrigujemo i dobacujemo se pivom.
Kada kasnim kući naveče moji odmah pomisle na najgore, da sam se udala.
Kad sam u nekoj gužvi i želim da se provučem, obavezno pričam 'Excuse me'. Čudno, ali pali. Naš narod te onda pušta...
Radim u prosveti i uvek mi daju najteža odeljenja sa izjavom-sada ćeš ti njih dovesti u red. Osećam se kao vatrogasac a ne prosvetni radnik.
Svaki put kad dodjem na ispit i dobijem pitanja koja znam, toliko se uzbudim da ne znam odakle da počnem.
Kad sam išla u osnovnu na kontrolnom iz srpskog bilo je pitanje ko je napisao priču "Svitac traži prijatelja". Ja se zbunila skroz, sećam se da je neko kinesko ime (u pitanju je Su Ju Đin), ali nema šanse da se setim... Jedino kinesko što mi je padalo na pamet je reka u Kini Jangcekjang (tata me učio geografiju od malena) i ja napišem to. A učiteljica stavi tačno.
Pitam se da li ću ja ikad biti jedan od onih osoba čiji prtljag izađe prvi na aerodromu.