Profesor sam...jednom sam sa dnevnikom drugog razreda ušao u učionicu prvog razreda a čas sam imao u četvrtom razredu.
Maštam o onom magičnom trenutku iz filmova ,da se slučajno sudarim sa nekim dečkom a da držim neke papire u rukama i da mi oni pri sudaru ispadnu i da se oboje sagnemo da ih dohvatimo, a onda se dodirnemo ,pogledamo, upoznamo i ostatak bude istorija. Ah.
Kad idem pešaka, nikad ne gledam ljude koji su u kolima, a kad se vozim u kolima mislim da svi koji idu peške gledaju u mene.
Još uvek čekam dan kada cu saznati da li se kaže "voki-toki" ili "toki voki".
Toliko smo se navikli na smajlije da ako ne napišem nijedan u poruci, dečko mi vrati "jesi ljuta?"
Imam druga koji "sve zna", recimo zadnji branik od BMW-a petice košta 150 eura, a da nije ni pogledao auto niti kako se kreću cene... Uvek, ali uvek me istera iz takta, jer se "razume" i oko mehanike, moleraja, cveća, poljoprivrede, i uvek kad smo sa nekim društvom na sve ima odgovor i sve zna iako se blamira... Ti koji sve znaju uglavnom ništa i ne znaju...
Moja supruga mi je na početku veze rekla: ,,Čuvaću te ko 5% baterije!"
Raskinula sam višegodišnju vezu zato što je dečko u svakom savršenom trenutku tražio nesavršenosti.