Postoji jedna devojka koja mi se duže vreme sviđa, i koja to zna jer sam joj više puta otvoreno to rekao, ali me ona smatra samo za mnogo dobrog druga. Kad god mi stigne poruka od nje u kojoj piše "Moram nešto da ti pričam", sav pretrnem, živ nisam, u strahu da nije neki dečko u pitanju.
Sinoc sam saznala da sam trudna, bila sam i srećna i tužna u tom trenutku..Jer otac mog nerođenog deteta nije blizu mene i ne mogu mu ovu lepu vest uživo saopštiti. Oduvek sam želela da budem mlada mama i ta će mi se želja ostvariti.
Baba mi je sva važna jednom prilikom rekla: 'Šta je? Šta se tripuješ? '
Moj dečko previše razmišlja. Imam osećaj da će sve da sje*e ako tako nastavi!
Moja majka je još kao mlada bolovala od multipla-skleroze i samim tim nikad nije mogla da hoda normalno, trči, skače, igra, a i pored svega toga je bila u teškoj depresiji. Jednog dana je došla iz bolnice na vikend, a da ja to nisam ni znala. Ušla je u moju sobu igrajući i pevajući uz EKV, pridružila sam joj se i vrištala reči naše omiljene pesme, a kasnije plakala od sreće.
Svaki put kada spremam ispit ubeđen sam da mi fali još jedan dan. Desi se ponekad da pomerim ispit i za sedam dana, ali i tada opet mi fali jedan dan. .
Moj tata kad hoće da vidi da li sam još u vezi pita
'kako papučić?'........
Mnogo sam se više sviđala sebi kada sam umesto torbe nosila ranac, umesto cipela nosila patike, slala poruke sa malog polifon telefona, i iskreno se smejala bez grama šminke na licu.