Definitivno mi se ne ide ni na jedno veselje kada nemam šta da obučem, al bukvalno nemam nije da sam kao druge žene što kažu nemaju a imaju pun ormar.
Tek sada shvaćam koliko sam zadnjih godina bila "mrtva", uvijek u nekom strahu, odgađanju, preživljavanju. Sa svojih 27-32 godine sam se osjećala staro, neprilagođeno i tromo. Sada sam ponovno živa, snagu pronalazim u novim prijateljima. Ponovno uživam u izlascima, kao da opet imam 25! :) Lijepo mi je.
Moji roditelji našeg psa vole ili ne vole bukvalno u zavisnosti od toga kako su tog dana raspoloženi. Kad su srećni i kad je sve okej onda je on beba, duša, vole ga, maze, igraju se s njim i sve divno. Čim dođe dan da su zbog nečega nervozni i besni odmah ga teraju, odmah postaje smetnja i teret i krenu da besne na mene što sam ga uzela i natovarila im “muku na vrat”. Ja stvarno ne razumem, ne znam kako u tim godinama nisu svesni da jadno kuče nije krivo što su oni ustali na levu nogu, ili što su kao po običaju isfrustrirani od posla i sve im smeta. Nažalost još uvek živim sa njima jer ne mogu da plaćam svoj stan, inače bih uzela svog psa i pobegla što dalje od njihovih frustracija…
Često se spominju samohrane majke, pa osećam potrebu da se kao takva i oglasim. Moja situacija je takva da moje dete ima oca, nismo zajedno od moje trudnoće (bili smo vereni), jasna je situacija kada sam ga u trudnoći ostavila. Imamo dobar odnos, i ne opstruiram ništa između njih, viđaju se u mom prisustvu jer dotle doseže njegova zaintersovanost. E sad, da vam kažem dragi muškarci koji se izjašnjavaju da nikad ne bi bili sa nama. Mog sina volim najviše na svetu, i opet bih sve isto uradila, i rodila ga! Mlada sam, uspešna, uspevam da imam jako dobra primanja i posao, da budem doterana i negovana, a uz to i požrtvovana mama koja ima jedno nasmejano i predivno dete. I pogodite šta? Imam udvarače na svakom koraku, ne j…če već normalne momke koji me ne gledaju kao fuj samohranu majku, već kao ženu kojoj skidaju kapu za sve što je uspela u životu, i sa kojom žele da grade budućnost. Pozdrav ❤️
Bio mi je šef. Sviđao mi se već neko vreme, ali sam počela da diskretno flertujem sa njim tek kad sam saznala da idem na drugu poziciju i da će mi šef biti neko drugi. Na flert je odgovarao pozitivno ali me je uvek držao na distanci. A onda sam se razbolela i bila u bolnici dve sedmice. Svakog jutra i večeri mi je pisao poruku, a preko dana zvao, a da ja ništa od toga nisam tražila. Vraćala sam se kući avionom sa presedenjam. Pratio je letove online i slao mi poruke podrške tačno pred svako uzletanje. Zaljubila sam se najstrašnije. Nakon dužeg razmišljanja i nastavka pomešanih signala s njegove strane, dala sam do znanja da želim aferu sa njim. Ljubazno me je odbio. Mirno sam to primila jer sam tad znala kako dalje. Ohladila sam se. I dalje mi je jako drag i dobro smo prijatelji. Ali kao da nešto i dalje tinja između nas. I eto, u subotu ujutro mi šalje prelepu sliku prvog snega u svom dvorištu jer zna da patim za snegom.
Pa dobro, zašto ti druže misliš na mene u subotu ujutro?!
Kada sam u kafiću, restoranu ili bilo kojem javnom mestu i vidim da ima dosta parova, volim da se pravim da razgovaram na telefon i glasno kažem "TVOJ DEČKO JE OVDE SA DRUGOM CUROM". Pa neka se cure malo misle da to nije njihov dečko. Uvek primetim da nakon toga preispituju svoje momke a ja se kasnije tome smejem.
Šef mi podmeće sporazumni raskid ugovora jer sam na bolovanju mesec dana zbog povrede na radu! Gde je ljudima nestala ljudskost i stid?
Posle 3 godine sam dovela u red prikriveni dijabetes, štitnu zlezdu i hormonski disbalans. Tek sada je kilaža počela da se topi u zadnjih 6 nedelja izgubila sam 4kg. Zadnji obrok u 6 uveče a doručak u 8 ujutru, ovaj put stvarno deluje a pre ni makac. Ako ne možete da smršate menjajte doktore, endokrinologe, specijaliste dok ne nađete pravog koji ne kaže treba da smršaš i svaki put te opominje što nisi smršala zbog zdravlja a prstom ne mrdne da ti pomogne, dijagnozom i terapijom. Ja se nisam prežderavala pre, svi su mislili da glumim da malo jedem pred njima a da se kući prežderem, niko mi nije verovao da se sve lepi, da posle svakog perioda dobijem 1kg. Normalne žene se naduvaju pred period i to im ode a meni se zalepi.
Imam poznanicu koja već više od mjesec dana stavlja slike pokojnog oca na FB - od groba, do svijeća, do njegovih slika po stanu, nekih poruka i molitvi svecima, suza - da li je vama ovo normalno? Šta je sa ljudima? Kada je i smrt postala način da se dobije pažnja na Fejsu.
Porodica mi je jako sposobna. Nema gdje nas nema. Šta god da radimo, na dobrom smo glasu. Hvala ti Bože na nanama i dedama što nas ovako sve redom odgojiše i na uputi.