Mrzim što imam veliku glavu, ali sam je prihvatio pa se sada šalim na svoj račun.
Vozač sam 14 godina. U prvih 13,5 godina dobio sam samo jednu saobraćajnu kaznu za neupaljena svjetla preko dana. U zadnjih pola godine dobio sam 12 kazni, sve za brzinu. Tri puta sam vozio od 20 do 30 km/h iznad ograničenja, a čak devet puta sam vozio 10 do 20 km/h preko. Ovo mi je poprilično poljuljalo samopouzdanje. Osim što sam kazne platio 525 maraka sveukupno, vozačka mi je oduzeta na 3 mjeseca. Ili se šaltam permanentno na autobuse ili isključivo po ograničenju sa tempomatom, ovo više nema smisla. Razočaran sam i u sebe jer trebao sam znati bolje, ali i u državu/sistem kojoj je cilj samo da izvuče pare od svojih građana.
Kad sam radila kao popisisivač stanovništva, popisala sam jednu staricu u kući koja ima sina i ćerku koji rade u Nemačkoj i tamo žive. O sinu sve najbolje, kako ima divnu decu, kako je vredan, kako je Srbin i da samo njega popišem jer je "ovo i njegova kuća". Pitam da li da popišem i ćerku ako će živeti ovde, a baba mi kaže ,,Ona se udala za Švabu, ta se vraćati neće. Kuća sinu ostaje". Znači kad taj Nemac otera njenu ćerku iz kuće kad se razvedu ona neće imati krov nad glavom jer njena majka smatra da ne zaslužuje da dobije pola kuće u kojoj je odrasla jer je žena.
Shvatam da sam vrlo glupa osoba. Kad pričam sa nekim previše ispričam, onda premotavam film i razmišljam što to rekoh? Koga briga? Jednostavno nemam mjeru ni granice. A tek kad mi iskoči na društvenim mrežama uspomena šta sam objavljivala prije godinu dvije, uhvati me teški blam. 😞
Burazer i ćale mi zviznuše po šamar kad se saznao da se opet zabavljam s bivšom ženom.
Na mojem fakultetu se više cijene studenti kojima su roditelji poznati ili bogati. Jedna je kćer ovoga, druga kćer onoga, roditelji jednog lika imaju veliku privatnu kliniku, itd. Nema veze što neki nisu nešto pametni, ali bolje prolaze nego mi koji se trudimo.
Htjela bi preporuciti svim mladima koji uskoro planiraju da žive skupa ili osnuju svoju obitelj, da ne žive kraj roditelja. Makar bili u podstanarima, mir i privatnost se ne mogu platiti. Ja svoju grešku ne mogu ispraviti, svekrva će mi u kuću (koju sam sama s mužem napravila) viriti cijeli život. To zabadanje nosa u sve što je se ne tiče je nenormalno. Ne možete vjerovati da žena bez ikakva srama svakodnevno dođe da pita gdje smo išli, tko nam je došao, šta mi je u paketu, šta sam to kupila itd. Kao da smo maloljetna djeca pod nadzorom. Bojim se da ću psihički puknuti.
Kad se završila korona, prodali smo stan u Novom sadu i kupili kuću na Fruškoj gori u blizini banje gde je i hotel sa bazenima. Napravila sam grešku jer sam kačila prelepe fotke prirode na fejsu. Sad nemamo mira i privatnosti jer stalno dolaze neki random likovi da kradu vreme. Mužev kolega da prošeta novu devojku, tipa javio mužu u petak u ponoć da dolaze sutra ujutro. Prijatelji i familija koji nikad nisu imali vremena i dolazili samo za slavu sad nenajavljeno dolaze skoro svaki vikend. Umesto mira i uživanja, svađam se sa mužem jer on očekuje da dočekujem i ispraćam. Ne razume da meni upropaste dan jer dolaze da mi kradu vreme a ja radim sa onkološkim bolesnicima na poslu i treba mi vikend za psihički odmor. Naša kućica u prirodi pretvara se u autobusku stanicu...
Moja drugarica je pogodila dečka štiklom u glavu.
Lik je prebrojao sve zvijezde dok smo se nas 2 smijale😃🤣
Besplatan savjet ili molba. Ako neko, negdje u nekoj kancelariji pogriješno uradi ili kaže a vi želite da to kažete ili da se žalite, molim vas pokažite direktno tu osobu koja je pogriješila. Nemojte govoriti ONE su pogriješile. Znate vi koja vam je osoba rekla pa na nju pokažite. Dosadilo mi ono ja nemam nikoga pa svi mogu na mene. Ja ne mogu birati kolege, ima ko to određuje ali ne želim da mi se pripisuje tuđi rad. Svi rade kako im padne napamet pa kad bude greška onda nikad nije ona. Uvijek pokažite tačno ko je.