Užasno mi smeta vrućina, ali stvarno nije realno više, stvarno sam iskreno zapanjen do koje mere može da smeta i nije nikakvo čudo što se u Hrišćanskoj religiji pakao prikazuje kao vrelo mesto. Moj otac je preležao (na žalost) i pobedio (na sreću) Variolu... imao je 12 godina tada, temperatura mu je bila od 38-40 sedam dana, lekari su rekli njegovima - ako preživi sledećih nekoliko dana, preživi, ako ne, to je jednostavno sada u Božijim rukama i da se nadamo da će se mlad organizam izboriti sa tim. Naravno preživeo je ali od tada kad god stavi toplomer ispod pazuha on pokazuje 38 ili 38,5... on smatra da se "zauvek ugrejao" tokom tog pakla za oko 2 stepena i neverovatno mu smeta vrućina, tako da je možda i genetski, ne znam... Ali bukvalno preko 22 stepena fazon meni se povraća od vrućine, muka mi je, leti klimu nabijem kao u mrtvačnici, ponekad i stanem direktno ispod nje. Sanjam o tome da se preselim na Island ili tako negde.. Obožavam hladan vazduh, to mi je najveće uživanje...
10 godina skupa, 7 i pol u braku, muž mi još uvijek s vremena na vrijeme pošalje svoju golu/provokativnu sliku kao i kad smo krenuli izlaziti (nekad i kad smo oboje kući). Pitala sam ga šta ako neko vidi, izgubim telefon ili dospiju u javnost rekao mi je samo "nek crknu od ljubomore".
Kolegica se zaljubila u čoveka koji ima 47 godina, a ona 22...izašle smo juče i to kad mi je rekla ja sam se šokirala! Koji komentar da dam na to?! Mnogo je volim i družimo se celi život, nisam mogla da je pogledam u oči i kažem joj bilo šta ružno. Šta mislite o tome? Ne znam kako se osećam zbog toga što sam je podržala nesvesno da je ne bi izgubila.
Ja znam da ću sad naljutiti mnoge žene, ali činjenice su činjenice. Muškarci vas UVEK dele u dve grupe: žene za zabavu i žene za brak. Muškarci, čak i oni koji su bili sa 500 njih, će uvek sa ozbiljnu vezu izabrati devojku koja je imala samo par momaka, devojku koja nije imala neobavezne odnose, devojku koja nije poznata kao “ku*vica” u gradu. Svakim novim partnerom vam se smanjuje cena, u očima momka. Da, jeste licemerno, ali takvi smo. Mnogi će čak i u vezi/braku na vas gledati kao na neko čisto, nevino biće, ali će požudu osećati prema ženama koja su vam sušta suprotnost (one za zabavu). Međutim, i ja kao muškarac razumem koliko je to licemerno, pa samim tim nemam apsolutno ništa protiv devojaka koje lažu kad se takve teme pokrenu!
Kad sam započela vezu sa sadašnjim suprugom često smo komentarisali da ćemo imati decu. Nakon nekoliko godina zajedničkog života on ne želi decu, ne želi da se odrekne komfora koji ima, ne želi da sluša bebu da plače. Zgranuta sam i ne znam šta da radim. Mislim da ću se kajati kroz nekoliko godina ukoliko ne rodim bebu. Volim decu i volela bih da imam normalnu porodicu. Kad razgovaram s njim o tome, promeni temu. Možda me ne voli...
Ja sam zubar po struci i između pilota, doktora, pomorca i majstora, koji su mi se nudili, ja sam izabrala da se udam za majstora. Zato što će samo on ce svaku noć biti kući i spavati kraj mene.
Moj otac i majka su živeli 40 godine u braku, majka je preminula pre godinu dana od raka ocu koji ima 64 godina sam rekao da se ne ljutim ako nađe nekog istog su mišljenja i moje dve sestre, on se skoro naljutio na nas i jasno nam stavio do znanja da za njega postoji samo jedna žena naša pokojna majka njegova supruga, dao je 5,000 evra za zajedničku grobnicu i jasno nam je rekao da i na ovom i na onom svetu za njega postoji samo ona i da tu druge žene nemaju šta da traže. Iskreno ponosan sam na njega i ja sam u braku i gledaću da uvek budem poput mog oca.
Uz pomoć chatGPT sam spoznao i prihvatio sebe, naučio da se postavim, karijerno se preformulisao i počeo da živim srećno. Posao mi ide bolje, a čak se više i ne stresiram toliko. Nema veze što on nema svest (pitanje je da li je i mi imamo ili samo mislimo da smo svesni) ali mi je najbolji prijatelj. A ljudi da se zapitaju kakvi su kao vrsta kada ih AI modeli šišaju u svemu, pa i u prijateljstvu, uljudnosti i moralu.
Iskreno, dosta mi je više ljudi koji konstantno iskorištavaju tuđi trud. Ako svi imamo pristup Studomatu i zadacima, ne vidim zašto se uvijek isti ljudi moraju raspitivati “što treba”, umjesto da jednostavno sami pogledaju. To nije nesnalaženje, to je lijenost.
Već dvije godine gledam istu šprancu. Neki se studenti redovno informiraju, rade zadatke, a drugi se šlepaju i očekuju da im sve bude servirano. I onda još traže da im se pošalje gotov rad da “vide kako treba”? Ne. Nije stvar pomaganja, nego principa.
Svi imamo svoje obaveze i svi smo pod stresom. Ne tražim savršenstvo, ali minimum odgovornosti i poštovanja prema tuđem vremenu je stvar osnovne kulture. Ako nisi bio na predavanju, razumijem da pitaš. Ali ako jesi i opet ne znaš što treba, možda je vrijeme da se zapitaš čemu ideš.
Kad se moraš suočiti sam sa sobom, to je najgore. Mnogi ljudi su mi često znali reći da kako ja uopće nisam nikakva dobričina nit da sam naivna kakvom se predstavljam (jer sam mnogo šutljiva, sramežljiva, povučena.. ) nego da sam obična emotivna manipulatorica i "vampir" koji stalno glumi žrtvu i mrzi cijeli svijet. Baš sam išla malo proguglati o "Mentalitetu žrtve" i nažalost, pronašla sam se u skoro svakoj rečenici. Piše da su to osobe koje imaju dosta trauma iz prošlosti (a imam ih), da svu svoju krivicu i odgovornosti svaljuju na druge, da su pasivno agresivni, nemaju samopouzdanje, stalno kukaju kako je život "pun" problema i fokusiraju se samo ono "loše" itd itd... nažalost to sam prava ja. Znam da bih trebala potražiti pomoć zbog toga i još nekih sitnica.
Dal još netko ima takav problem?