Imam jako loša iskustva sa ženema koje imaju dva prezimena, ne na emotivnom, već u poslovnom smislu. U većini slučajeva, bila je jako teška saradnja. Možda samo umišljam🤔
Najgori osjećaj je kad vas dečko prevari s drugom djevojkom, voljela sam ga, brinula se o njemu, a on me ostavio zbog druge, ostavio me čim mi je tata izašo iz bolnice, mislila sam da će bit uz mene, a on je samo šutio i šutnio me. Ne razgovaram više s njim ni na ulici.
Živim u rodnom, malom mestu i osećam da me guši, da propuštam mnogo toga u životu. Bila sam budala, upisala fax isto u malom mestu i napustila. Sa verenikom dolazim često kod društva u Bg i svaki put poželim da živim tu. Oni nam govore da se preselimo, da ćemo naći neki posao, kako nije toliko strašno.. To govori drug koji živi u stanu roditelja, devojka sa njima, u stanu se bavi šminkanjem. Druga drugarica koja nas ubeđuje opet plaća kiriju, radi, ima svoj salon ali joj otac plaća račune salona i ostaje na čisto novac. Treća osoba ne podnosi one koji odu u inostranstvo i kaže da može ovde da se izbori, živi na spratu kuće (od roditelja) sa porodicom, roditelji ispod, ne plaća kiriju, dele račune na 2 dela. Pa lako je tako.. A ovamo, ja imam u državnoj službi posao, i treba da napustim da bih radila kod privatnika sa srednjom i da plaćamo sve sami.. Želeli bismo i mi život u Bg, ali mislim da nije pametan taj rizik. A sa druge strane duša ostaje neispunjena i željna iole nekog života.
Bio sam nezaposlen u Hrvatskoj. Žena prvog rođaka se sažalila pa su mi u Njemačkoj našli smještaj i posao. Nisam bio zadovoljan. Tražio sam ih nešto bolje sa svojom srednjom školom ali rekao je da je teško jer nemam konkretno zanimanje a ni znanje jezika. Smještaj je bio uredan ali htio sam bolji stan pa su mi rekli da za to trebam 3 platne liste i da prikupim prvo nešto novaca. On je inženjer i radi u struci, žena također dobro zarađuje, lijepo žive a meni ništa gospodski nije našao. Na kraju sam napustio taj grad i više s njima ne pričam. Cijeloj obitelji sam ga oblatio i ispričao svakakve priče. Sada se družim sa ljudima koje oni ne vole i sve sto su mi rekli prenosim dalje. Ne osjećam se krivim što sam ih zgadio.
Imam bebu i malo dete, kućne obaveze su na meni, a pritom imam i posao koji obavljam od kuće. Muž ima ćerku iz prvog braka od 9 godina i hoće da i o njoj vodim računa kada dođe kod nas jer on provede veći deo dana na poslu. Ja smatram da to nije moja obaveza. Kaže da ona nije nikakva obaveza jer je velika i da može samo da mi pomogne oko dece, a meni je muka da pored svih obaveza koje imam moram i o njoj da mislim.
Imam regularnu stolicu, a jednom u 6 meseci kada treba za posao za sanitarnu potvrdu predati stolicu u određeno vreme, e tad kao da organizam zna pa da me zeza zatvor 5 dana -.-
Toliko sam usamljen da nekad samo izađem iz stana onako bez ikakvog konkretnog razloga, kupujem stvari koje mi ne trebaju a ni njihova kupovina me ne čini srećnim. "Loneliness has followed me my whole life. Everywhere. In bars, in cars, sidewalks, stores, everywhere. There's no escape. I'm God's lonely man."
Zašto je tema 'starački dom' kod nas na Balkanu toliki bauk i taboo tema? Drvljem i kamenjem na ljude koji su ostavili, ili se izjasne da bi ostavili roditelje u domu, isto tako i na ljude koji komentarišu da će sami ići u dom kad ne budu mogli brinuti o sebi...
U vezi sam skoro 3 godine, ali mislim da je došlo vrijeme za prekid jer sam počeo osjećati nešto prema svojoj kolegici sa posla. I ne, nije ona neka vještica koja me zavela, nego sam je jako zavolio. Tu njenu dobrotu, iskrenost, pristojnost... Nikad od nje nisam čuo da se žali na nekog od kolega, a uvijek nju za nešto prozivaju. Cura mi je malo teška i strah me kako će reagirati kad sazna da prekidam zbog kolegice sa posla. Ali spreman sam stati uz kolegicu ma šta bilo.
Ja mrzim radit!! Mislim da se većina ljudi pravi da voli radit, a zapravo jedva bi čekali da imaju koje nasljedstvo da ne moraju više nikad radit pogotovo do penzije užasssss...zato mislim da većica ljudi jedva čeka vikend i da žive za to pa ponovno agonija i noćna mora provedenih 8h izgubljenih uzaluddd....