S dečkom sam oko 6 meseci. Primetila sam već dok smo se upoznavali da voli malo da popije u društvu, kreće se među takvim ljudima ali se ne napija. Međutim kako više vremena provodimo zajedno primećujem da ujutru obavezno popije rakiju, do ručka je tu uvek jedno pivo ili još jedna čašica rakije. Uglavnom, svaki dan je tu neka količina alkohola. Pored toga nemamo nekih problema, nikad ga nisam videla pijanog niti išta, ali eto, počela sam ovo da primećujem, da je vazda neka čašica oko njega. Kakav mu to sedativ treba…
Imamo jedno dete i ne bih s partnerom da imam još jedno. Ne znam šta je u glavama ženama koje imaju probleme u braku, ali se odluče da rode još jedno, kao da će to nešto promeniti na bolje! Uglavnom bude teže upravo ženama, koje se onda još više žale na muža...
Imao sam nekoliko djevojaka i s njima veze 5/1/1 godina, i par vikend cura. Ušao sam u 29.tu godinu i sa svakom imam samo u početku samo osjećaj i zaljubljenost. Ali brzo se izgubi, trenutno ne mogu pronać osobu kojoj mogu prižiti osjećaje koje ovima prijašnjim curama nisam.
Raskinuli smo pre nešto više od dve godine, svi oko mene misle da sam preboleo i da sam srećan, a ja i dalje jako patim, redovno je sanjam, ljutim se sam na sebe što nikako da je zaboravim, osećam se krivo što i dalje razmišljam o njoj, nemamo nikakav kontakt ali znam da ima dečka već preko godine, osećam se jadno što i dalje ne mogu da zaboravim a ona očigledno nastavila dalje, drago mi je zbog nje stvarno, mi jednostavno nismo mogli zajedno, bio sam s mnogo devojaka posle nje ali ne ide, ni jedna ni približno da mi se svidi, plašim se da ne završim ko neki koji ceo život pate za bivšima, pritom nisam klinac imam 31..
Konačno sam uhvatila malo vremena da se vidim sa mojim bebuškicama iz srednje školice, sele u neki lokal na jednu kafidžonku i trač partiju i tako kroz razgovor provučemo jednu devojku kojoj smo se svi smejali i prozivali je. I jedna od drugarica kaže kako nju boli uvo za sve, ona je sada popularna pevaljka, turneje, koncerti, kurbla se tamo po estradi, ne zna šta će od para, dok nas četiri dvorimo kući decu i muževe pa čak i njihove bolesne roditelje, jedva jednom u mesec dana izađemo iz kuće i kao mi smo srećne. E tu sam se debelo zamislila i shvatila da nas je život možda zbog toga i zeznuo ovako, što smo se uglavnom bavile drugima a nismo se sebi posvetile. Ali sad je i kasno da išta uradimo za sebe, ali bar možemo za svoju decu i da ih učimo da nikad nikoga ne vređaju u školi i da ne budu kao što smo mi bile nezrele balavice.
Imam 40 godina i našla sam se u nekom stadijumu života gdje mi je sve svejedno. Nekako me se više ništa ne dotiče. Željela sam tu jednu osobu koja će me voljeti. Našla ga. I ne možemo biti zajedno. S druge strane, na poslu sam došla do značajnih rezultata svojim trudom i radom. Bila poštovana kao radnik, u teoriji, međutim u praksi, loše plaćena.
Sad i da dobijem dobro plaćen posao, da ta osoba bude sa mnom, nekako mi se čini da ne bi bilo značajno. Možda je prošlo moje vrijeme za sreću. Možda mi je dosta napora otišlo u pokušaje ostvarenja ciljeva pa sad više nije bitno. Voljela bih da mi se vrati ona moja vesela priroda od ranije. Dobra sam osoba. Život mi nije bio lak. Pomažem i dalje ljudima zato što mi je to valjda svojstveno, ali ja...nekako nemam nešto što me čini srećnom. Nadam se da će ovaj period proći.
Imam jednog druga koji me stvarno neprijatno iznenađuje u poslednje vreme. Mladi smo jako, ne radi ni on, a ni ja i počeo je stalno da mi traži novac na zajam.. te treba za izlazak, te za ovo, ono posle je naumio da mu dam pare za more i kao da će mi vratiti kad počne da radi (a to može biti ko zna kad), plus ima tu još nekih velikih prohteva i očekuje da se ja zadužujem, a on recimo ima od koga da uzme, a ne kapiram što neće... Par puta sam mu izašo u susret, vratio mi je stvarno, ali počeo je opasno da me nervira, nemam ni ja. Ovako je dobar dečko, ali mi nije jasno što je to počeo da radi. Znam da ćete sad pisati kako treba to da mu kažem u oči itd, ne mogu. Nekako mi je glupo, a inače nisam tip osobe koja tek tako nekome saspe istinu u lice, tek kad mi prekipi, onda izazovem haos.. ovako mu ne dam više, osim ako nije nešto sitno u pitanju ili kažem prosto da nemam. Makar nisam toliko naivan pa da mu dajem svaki čas, tako da ga nisam ja navukao da iznova traži.
Okako znam za sebe uvjek sam bila drugi izbor, ona sa kojom niko neće u školi, stalno sam sjedila sama u zadnjoj klupi, ili me izaberu na tjelesnom ako nemaju sa kim? U školi su me zvali ružna, mnogo odbijenica sam dobila jer izgledam ko muško. Sada imam 30 godina, u školi su me uvjek zezali jel imaš decka?Sprdali me. Mnogo sam uvreda doživila zbog svog izgleda, koliko god se šminkala.
Da li se nekome desilo da iz nužde bliskoj osobi krade novac? Nekoliko puta sam posumnjala, sada sam sigurna. Znam da je ta osoba u dugovima, da očekuje naplatu većeg novčanog iznosa. Pomažem i dajem šakom i kapom više od 5 godina a opet me potkrada. Želim da razumem da li je očaj tera na to. Sam ostupak se ne može opravdati ali možda može počinilac, koji veruje da će sve višestruko vratiti i koji je u velikim problemima?
Značilo bi mi iskustvo, neko ko se našao u jednoj od ove uloge...
Stalno se svađam sa ženom oko kućnih poslova. Ona radi za platu od 60.000, jako bedno i zato sam joj rekao da troši platu na sebe a ja ću sve ostalo. Kredit, račune, letovanje, hranu, oba auta, sve finansiram sam, ali zato radim kao crnac, jedno vreme sam radio 3 posla, sad samo 2. Problem je što kad sam slobodan želim da se odmorim i poigram sa decom, a supruga mi tad traži da joj pomažem. Nije mi problem da skuvam nešto ili operem sudove, ali to bude jednom nedeljno jer sam stvarno preumoran. Tu nastaju naše svađe stalno mi prebacuje da ona radi sve po kući. Kažem jeste tako, ali zato ne plaćaš ništa a meni ne rastu pare sa neba, negde mora da se zaradi to. Ona se opet buni. Predložio sam joj da batalim drugi posao i da se više uključim kući, ali sam joj rekao da onda ona mora da nađe nešto dodatno i da počne da plaća neke račune. Ona se i na to buni. Ne znam gde da nađem sredinu, nisam pametan. Ali ovako pored njenog zvocanja poludeću. Svaki savet je dobrodošao.