Još u srednjoj školi sam imala najboljeg prijatelja. Jako sam ga cijenila i volila, puno smo se družili u grupi prijatelja, a bili smo baš bliski i nekako iskreni jedno prema drugom. U jednom trenu društvo se raspalo i ostali smo samo nas dvoje...kako to već biva, prijateljstvo je postalo veza. No, životne okolnosti su nas razdvojile i iako je on htjeo vezu na daljinu, a ja nisam htjela jer nisam vjerovala da zna biti vjeran. Naime, predobro sam ga poznavala činilo mi se da nismo spremni jer smo premladi. Tada je prestala komunikacija zbog mene. Nedostaje zadnjih 30 godina! U mislima sam često ponovo proživljavala razgovore i trenutke s njim i sjetila ga se kao divne osobe. Falio mi je kao prijatelj i kao osoba. Razvedena sam, imam dva sina, njihov je otac se pokazao kao loš čovjek. Odgajala sam ih po uzoru na prijatelja koji je stabilan, pouzdan prijatelj, veseo, snažan...pravi muškarac kojeg je teško naći...Srela sam ga nakon 30g i jedva mi se javio. Povrijedilo me jako :(
Danas mi je istekao Ugovor na poslu, pripremili su mi nov, ali malo pre potpisivanja je sišla šefica i saopštila nam kako od sutra svi imamo obavezu da joj popunjavamo izveštaj šta smo radili 7,5 sati na poslu i to za svaki minut rada...
Rekla sam da meni ovo ne treba, pokupila se i otišla, otkazni rok nemam jer mi je danas istekao Ugovor, a novi neću da potpišem...
Kakav osećaj neopisiv...
P.S. A pre neki dan su nam saopštili da svaki izlazak iz kancelarije, moramo da čekiramo, odlazak na doručak, cigaru u toalet... I danas ovo...
Iživljavanje na max jedne ozbiljne kompanije iz Beograda...
Kako me iritiraju ovi što žure negde. Ili jurcaju kolima ili jurcaju ovako. Sve rade u poslednji čas i uvek kasne. Svakome se desi, ali vala, znam ljude koji su ceo život neodgovorni.
Moja drugarica je ostala trudna oko mesec dana posle porođaja.. ja ovo ne mogu da shvatim. Manite me sad onoga 'nije tvoja stvar, šta te briga ko šta radi', da, to nije direktno moja stvar i nije moj život, ali imam pravo da dam svoj komentar makar ovde, s obzirom da sam se zgrozila. To iz više razloga nije dobro i kako mogu to da podržim? Kad me je pitala šta mislim o tome, samo sam rekla da mi je drago, nisam htela da je plašim, a ni da joj pravim neku tenziju i da je sekiram. Ja stvarno ne znam kako neki ljudi ne mogu da se suzdrže i paze u ovakvim situacijama. Tačno smo postali kao životinje, nit reda, nit oporavka, samo udri. Užas. Koliko mi je drago zbog nje, toliko me i plaši činjenica da je ovo stvarno prerano.
I eto, došla sam i ja u situaciju da imam samo jednu želju. Da mama ozdravi. Koliko puta sam ovde pročitala isto to i zahvalhivala se Bogu što ja nemam taj problem. Sad svaki dan molim Boga da mama bude dobro...
Bila bih puno sretnija i mršavija i zadovoljnija da imamo odnos češće od jednom mjesečno.
"U tvojim godinama sam ja..." Daj začepi 🤣Tačno mi to dođe da im kažem!
Ljubila sam se sa bivšim. A imam muža i troje djece. Nemam grižnju savjesti jer jedan je život!
Imam 27 godina i završeni fakultet. Ja ne znam ni šta radim ni šta hoću od života.