Imam drugaricu sa kojom se družim par godina. Jedna mi je od boljih drugarica. Moji je gledaju kao člana porodice, a i mene njeni. Sa njenom majkom imam baš lijep odnos, top se slažemo. Prije 20 dana sam bila na svadbi njenog brata, išle smo u svatove naravno, vozio je njen dečko. Dečko sa kojim sam ja prije pisala, nije mi se sviđao, ali mi je bio lijep. Nisam sigurna da li sam joj to tada rekla, alii zna da smo pisali, i na kraju se smuva sa njim i sad su godinu i par mjeseci zajedno. Kad smo same, prema meni je okej, lijepo se ponaša, ali čim je i on u našem društvu, ona počinje mene da izostavlja i da me pravi ljubomornom, isto tako i kada je neko drugo društvo u pitanju. Isto tako ne smijem da joj ispričam bilo kakvu tajnu, jer se bojim da će proširiti dalje. A baš bih voljela da nije ovako i da možemo da imamo normalno prijateljstvo, ne znam da li mogu da utičem nekako...
Ne volim svoj posao možda mogu reći i da ga mrzim iako ga uvek savešno radim. Medicinska sam sestra, radim u bolnici. Previše posla i odgovornosti, sve se očekuje od nas, i hranimo i presvlačimo i kupamo i dajemo lekove i pratimo vitale, sve bukvalno sve. Mislim da bi dosta pomoglo kada bi se opet uveli negovatelji ili bolničari koji bi se bavili tako nekim stvarima.
9 godina imam bulimiju, znam da je ružno to raditi, ja prosto ne znam kako sam uopšte živa, ponekad ne radim, pa se vratim na stare navike, prejedanje pa pražnjenje... dosadilo mi je, i to samo zbog jedne reči... TI SI DEBELA, od 16-te a sad 25 te, nmg da se izvučem iz toga, BOŽE.. POMOZIII MI !!!!
Davno u školi ja i prijatelj smo trebali u paru na satu Engleskog izmisliti priču o životinji. Priča je išla ovako: Dvije zmije igrale košarke. Jedna je poslije igre otišla u košaru sa hranom. Žena nije vidjela da je u košari zmija. Žena je radila kao kraljicina sluškinja. Odnijela je hranu kraljici, a zmija je ubila kraljicu. Dobili smo 5. Mene je strah da u buducnosti ovakav sastav ne bi bio politički korektan jer "djeca mrze ženu". Zamisli presude: djeca smiju pisati da zmija igra košarku ali ne smije zmija ubiti ženu.
Bivši muž oženio bivšu kres šemu. Bio je sa njom pre naše veze, jedna od onih lepih, divljih i neukrotivih devojaka. Ja sam se razvela jer sam ohladila, uvek je imao izgovore kada sam želela da više vremena provodimo zajedno, nedostajala mi je pažnja i sve ono sto smo imali pre braka. Posle nekog vremena stupila sam u vezu, a on je pričao da sam ga varala, sto nije istina. Njegova šema je u međuvremenu bila s drugima, sada mislim da je sve vreme želeo nju.
Mojoj jako dobroj drugarici se sviđa jedan dečko pola godine. Ona ga lično poznaje, druže se ponekad grupno, a ja ga samo poznajem iz njene priče. Po svemu, on nju ne gleda na onaj način, samo mu je prijateljica, dok se ona još uvijek nada nečemu. Prije par dana ja sam došla pozdraviti to društvo (njemu nisam pružila ruku jer sam žurila) i on je kasnije njih pitao tko sam ja. Za par dana stiže zahtjev na ig. Rekla sam toj drugarici. Užasno se osjećam…
Mrzim svoj posao iz dna duše. Radim zato što moram (kao i većina jbg), imam relativno ok platu, kolege su normalne, ali ja toliko mrzim taj posao da ne umem da opišem. Kad čujem alarm ujutru kao na robiju da idem. Da promenim ne mogu, ne umem ništa drugo da radim, nemam kvalifikacije. Kad pomislim da ću ovo raditi do penzije dođe mi da se obesim.
Kada sam ulazila u vezu sa njim nisam mislila niti sam znala da ce ovoliko da boli, da će biti ovoliko teško. Htela sam samo sreću i ljubav, ništa više. Bila sam srećna što sam ga upoznala ali eto on me je samo sve više i više povređivao, a ja sam ga volela kao nikoga, više od sebe. On mene nije tako voleo, pitanje je da li me je uopšte i voleo. Znala sam da je jedina ispravna stvar raskinuti, ali nisam to mogla jer sam ga previše volela. Uništila sam svoje psihičko zdravlje, na kraju je on mene ostavio. Sada idem na terapije već će godinu dana, a on mi je i dalje u glavi i dalje ne mogu da prebolim i dalje patim. Mislim da ovo sve više nema poente i ovakav život nije normalan. Lakše bi mi bilo da me nema.
Kad sam bila na putovanju, otvorila sam nalog na Tinderu. Spojilo me s momkom koji je na slikama bio zgodan i činio se zabavan preko poruka. Kada smo se našli, imao je užasne zube što naravno nije pokazao na slikama. K tome se uopće nije trudio da me zabavi. Bila sam pristojna i samo čekala da se sastanak završi. Ljudi, nemojte to raditi. Stavite slike koji prikazuju vas kakvi jeste. Nekome ćete se svidit. Na ovaj način je samo došlo do neugodnosti.
Prabaka me je uvek zvala princezica. Tako da sam celo detinjstvo mislila da sam stvarno princezica.