Imao sam strica na selu koji je imao četvero dece. Sa njim u domaćinstvu živjela je i moja tetka, koja nikada udavala se nije. Kada bi deca nešto skrivila ili pogrešno uradila on bi ih glasno ružio i psovao. Obično se onda u zaštitu dece uključivala i tetka plašeći se da deca ne dobiju batine od oca. Ona bi se tada usprotivila bratu i naglas ga opominjala. A on bi se onako ljut okrenuo ka njoj i rekao ove ružne riječi ,,ŠUTI, ŠTA TI ZNAŠ, NISI TI RODITELJ". Tada mi je tetke bilo jako žao. Ipak je to za nju bila uvreda.
Zbilja ne volim kada naručim neko pohano meso u restoranu, a uz njega dobijem limun ili limetu, onako odrezani kolut ili četvrtinu. Meso i pohani omotač mi pokupe neki odvratni okus i jednostavno mi nije fino. Tko voli nek' izvoli, ali meni to nije fino. Ako je do dekoracije, drazi bi mi bili plastični limuni po tanjuru. Ako je do svjezine - riskirat cu, nek bude usaftano. Nekada bas i kazem da ih ne zelim dok narucujem, ali svejedno stigne na tanjuru. Naravno, bas uz meso ili ispod istog, ne d'o bog da bude u nekom izoliranom cosku na tanjuru ili u posudici pored. Cak i caj dođe s odvojenim limunom u onoj metalnoj štipaljci za mučenje, samo limun i bečka šnicla kao da su pupčanom vrpcom vezani.
Žene moje drage, pišem vam svoje iskustvo u nadi da će neka od vas biti pametnija od mene i otvoriti oči na vreme. Bila sam do skoro u jako dugoj i ozbiljnoj vezi, volela ga i volim najviše na svetu i dok sam mislila da je ljubav uzvraćena, sve vreme je manipulisao a ja sam žmurela na znakove. Priznao mi je da poslednjih godinu dana ne oseća ništa prema meni ali nije želeo ranije da mi kaže dok su svi njegovi drugovi to znali. Nije komunicirao sa mnom, sve je držao u sebi jer sam nažalost provela godine s emotivno nezrelim muškarcem koji je iskorišćavao to što sam se svoje sreće odricala kako bi njemu bilo dobro, a ja nikad ranije nisam bila takva, nisam više prepoznavala sebe od tolike zaslepljenosti i velikim nadama za budućnost. Izgubila sam zdravlje i samopouzdanje pre 30. godine i ako neka od vas prolazi kroz slično, bežite na vreme i prekinite svaki kontakt. Boli strašno ali nije vredno ostjati u takvom odnosu, nije faza i neće se promeniti i svestan je da je vas loše tretira.
Brat je dobio drugo dete i već nagoveštava da ćemo morati mi da ga čuvamo (i bebu i stariju ćerku) kad snaja počne da radi. Rekli smo mu da ne možemo jer majka je bolesna, a ja radim i studiram i kad dođem kući potreban mi je mir. Želim svoj život a on sam zarađuje preko 2000€ i može nekoga da plati ili jednostavno nema potrebe da mu žena radi. Ali ne, on tera svoju priču i uvek istera kako njemu odgovara, a moja majka ćuti. Ja ne mogu ovo ljudi, ja želim svoj život.
Cimerka mi je skroz ok osoba, ali mnogo volim kad ode kući pa mogu gola da hodam po stanu.
Ne volim svoje roditelje. Sve praznike sam provodila u drugom gradu kod najbolje prijateljice, s njenim roditeljima. Oni su mi pružili sve u životu i odgajali me kao svoju. Njena majka je razlog zašto danas znam što je ljubav i zašto nisam ostala zakinuta za majku u djetinjstvu. Ona je za mene mama u punom smislu te riječi, a moja biološka majka mi nikad nije pokazala ljubav, uvijek me vrijeđala i slala nas svuda samo da ona ima svoj mir. Otac je uvijek najviše ugađao njoj i samo mu je bilo bitno da su oni zajedno, a to što mene ne bi vidio ni po tri mjeseca, nije ga bilo briga. Otac moje prijateljice me učio voziti biciklu, plivati, rolati.. njena majka me naučila svemu što danas jesam. I dan danas mi financijski pomažu, a moji roditelji ne. Možete me osuđivati koliko hoćete, ali ja prema njima ne osjećam ništa.
Nervira me što moj muž voli da sedi sa mojim drugaricama kad dođu kod mene. Raspriča se ili ode u prodavnicu i kupi neki slatkiš što ona voli. Rekla sam mu da to nije normalno, a on kaže da ja nisam normalna. Nije takav prema jednoj drugarici nego svakoj koja nam dodje. Brak nam je još svež, ali me njegovo nametljivo ponašanje prema drugima iscrpljuje.
Ma ja, ko je*e moje želje i ambicije i sve redom. Bitno je da svi ostali imaju očekivanja, je*at mene.
Zadnji ispit na fakultetu sam položio sasvim slučajno, posle 10 godina studiranja, tako što je asistent koji je bio na odlazku sa te pozicije slučajno upisao ocenu sa kolokvijuma kao ocenu sa ispita. Ispit sam položio tako što sam se javio profesoru posle par meseci sa rečenicom da mi nije upisao ocenu u index niti je stavio svoj potpis pored nje.
Ide mi na živce moja baba (očeva majka) koja insistira da mi je treći rođak s tatine strane preči nego prvi rođak s majčine strane, zato što se preziva isto kao ja. Osim toga, ja sam jako bliska sa ujakovom djecom, kao rođeni smo, ali baba je toliko zatucana nenormalno. Zato je namjerno isprovociram kad pred nekim to kaže. Pitam je je li tvoja familija prije udaje bezvrijedna samo zato što se ne preziva P*****ić? Zaboli me briga za prezime, ujakova djeca su mi srcu draga, a i genetski su mi mnooooogo bliži nego neki tamo što se preziva kao ja.