Devojka i ja ponekad, posle izlaska, sednemo u moja kola, spustimo naslone sedista, izujemo se i naslonimo noge na šoferšajbnu i pustimo muziku na radiju. Tako samo sedimo i pričamo na parkingu kod njene zgrade. Tad osećam da mi ništa vise nikada neće trebati.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4571 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest meseca
Kazao sam devojci da ću je veriti, ona se doterala, sva srećna dočekala dan da bi joj ja rekao Aprililili. 🤣
odobravam 82 • osuđujem 1912 • komentari 0
Detaljnije