Daj svoje mišljenje.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
