Imao sam oko dvije godine, dok je rat bjesnio u mom gradu,i mama me vodila u obdanište kada se nije puno pucalo. Jednog divnog, sunčanog dana, mama me spremila i krenuli smo, međutim ja sam se "ukakio" i ona se morala vratiti da me presvuče. Čim je ušla u kuću, na mjesto gdje bi mi bili da se nije vratila, palo je nekoliko granata, i veliki broj ljudi je poginulo na tom mjestu. Danas kada god prođem tim trgom, zahvalim Bogu što smo mama i ja živi, i sjetim se da nam je "go*no" spasilo život.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4572 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad će ove osobe što ljubimorišu preterano i prate gde partner gleda, da li će pogledati, da li je pogledao itd ukapirati da su bolesne. Vi ste za lečenje i to nije sramota. Treba vam stručna pomoć. A...
odobravam 157 • osuđujem 42 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 943 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije