Prije tri mjeseca sjedila sam u kafiću sa čovjekom svog života. Bližilo se 11 sati navečer i on je rekao idemo malo prošetati. Sjeli smo u jedan obližnji park i on me nakon nekog vremena zaprosio. Ćutala sam, ni jedna pametna misao mi nije pala na pamet, samo sam ćutala tek onako nekih 60 sekundi. A onda je on rekao: "Pobogu odgovori nešto,umrijet ću." A ja sam ga pogledala i nasmiješila se, nasmiješio se u on. Bio je to najljepši i najtopliji osmijeh koji mi je neko poklonio u životu. I sada već puna tri mjeseca prvo što ugledam kada se probudim je taj lijepi osmijeh koji strpljivo bdije iznad moje glave čekajući da otvorim oči i ugledam ga. :)
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5885 • osudujem 82 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Moja drugarica je ostala trudna oko mesec dana posle porođaja.. ja ovo ne mogu da shvatim. Manite me sad onoga 'nije tvoja stvar, šta te briga ko šta radi', da, to nije direktno moja stvar i nije moj ...
odobravam 150 • osuđujem 181 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 1250 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 81 • osuđujem 3153 • komentari 0
Detaljnije
