Danas mi je bio očajan dan. Devojka me ostavila onako iz čista mira (nije mi baš jasan njen razlog), izgubim torbicu u kojoj je bio telefon, lična karta, novčanik (sreća pa je telefon krš a novčanik prazan). Vraćam se kući onako nervozan, razočaran, besan... Sve mi se skupilo samo što ne eksplodiram, brat me zeza, kevi žao devojke koja me je šutnula, a onda na scenu stupa moj pas. Ne može čovek da se ne razveseli kad vidi te srećne okice i rep kojim maše kao da je propeler. Samo je došao do mene sa povodcem u ustima i znao sam šta treba da radim. Šetali smo se preko 4-5 sati i sve vreme sam mu se jadao. Nekako je izvukao svu tu negativnu energiju iz mene i sad mi je mnogo lakše.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4572 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad će ove osobe što ljubimorišu preterano i prate gde partner gleda, da li će pogledati, da li je pogledao itd ukapirati da su bolesne. Vi ste za lečenje i to nije sramota. Treba vam stručna pomoć. A...
odobravam 157 • osuđujem 42 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 943 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije