Nedavno sam bila na svadbi brata od strica i cela uža porodica je bila prisutna. Budući da je tu bio fotograf, odlučili smo da napravimo zajedničku fotografiju nas unučadi i uradimo je baki. Neko je konstatovao da nam je ovo prva zajednička fotografija i kako smo svi deca za poželeti. Ali ja imam mlađu sestru, dete je sa posebnim potrebama, težak slucaj paralize, živi ceo svoj život kao biljka... Nismo svi bili na okupu, mrzim kada na nju namerno ili slučajno zaborave. Falila je ona, deo mene, osoba koja me naučila, bez izgovorene i jedne reči, više nego iko ikada. Zaustavila sam suzu po ko zna koji put. I tome me je naučila. Brinite o ljudima sa posebnim potrebama, i oni su sreća na ovom svetu.
Ostavi svoj komentar
#85
Nekad stvarno uzivam da slusam Justina Bibera, mogu da ga slusam satima, pogotovu pesmu Never say never. Je l sam mnogo grešan?
odobravam 3959 • osudujem 7687 • komentari 346
Detaljnije
Ispovest dana
Odrasla sam u normalnoj, funkcionalnoj porodici u kojoj su majka i otac ceo život delili sve kućne obaveze. Od kad sam bila u vrtiću sećam se da mi je tata pravio večeru, da je mom bratu menjao pelene...
odobravam 173 • osuđujem 11 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2302 • osuđujem 622 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2302 • osuđujem 622 • komentari 0
Detaljnije