Muž me je ostavio u 9 mesecu trudnoće i otišao sa 15-godišnjom devojkom u Pariz. Borila sam se svim snagama, i radila po 12 sati da bih obezbedila svojim mališanima sve što je potrebno da bi bili srećni. Sve dok jednog dana nisam upoznala čoveka koga je žena ostavila jer ne može da ima decu. Polako smo počeli da se zabavljamo, moje dečake je prihvatio kao da im je pravi otac, kao i oni njega. Ubrzo smo usvojili i jednu malenu devojčicu. Moj prvi muž se vratio posle 16 godina da traži da mu oprostim jer mu je ta klinka uzela sve što je imao i zatrudnela sa drugim. Ja mu nisam oprostila, ali sam ga pustila da vidi svoje sinove. Međutim ni oni nisu hteli ni da ga vide ni da ga čuju. A ja sutra slavim 18. rođendan mojih momaka.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
odobravam 289 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom...
odobravam 1389 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2866 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije