Kad sam bio student toliko sam učio jer sam želeo da moji roditelji budu ponosni jer nismo imali dovoljno para. Nakon nekog vremena sam izgubio vid i bilo je jako teško. Posle dugog boravka u bolnici uspeo sam snažnom voljom da povratim vid i nastavim još jače nego pre. Sećam se da sam jedan ispit spremio polu slep. Prvi sam diplomirao u generaciji. Danas sam uspešan i samostalan i moji roditelji su jako ponosni na mene. Razmaženi ljudi ne znaju šta znači proći kroz pakao i dostići zvezde.Želeo sam da podelim ovo kao poruku ljudima da nikada ne odustaju.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4572 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad će ove osobe što ljubimorišu preterano i prate gde partner gleda, da li će pogledati, da li je pogledao itd ukapirati da su bolesne. Vi ste za lečenje i to nije sramota. Treba vam stručna pomoć. A...
odobravam 157 • osuđujem 42 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 943 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije