Moja žena je imala najboljeg druga koji joj je bio kao brat. Ceo život su se družili, kao mali 24/7 bili zajedno jer su bili prve komšije. Kada im je bilo 17 njega su udarila kola i ostao je na mestu mrtav. Danas, moja supruga ima 43 godine, živimo na skroz drugom kraju države od njenog rodnog mesta, ali se smatra obaveznim odlazak u njen rodni grad i pravac na groblje na dan kada je tom njenom drugu bio rođendan i na dan kada je poginuo. Nekada ne mogu da pođem sa njom zbog posla, pa ona ode sama, ali kad god smo otišli zajedno, ona je satima sedela pored groba, pričala sa svojim drugom i plakala na sav glas. Siguran sam da je njen drug presrećan što je proveo svoj život uz takvu osobu i da je pazi sa onog sveta, dok je ja pazim sa ovog.
Ostavi svoj komentar
#156
Ispala mi palacinka na pod, ali sam je odmah podigao... Pravilo "tri sekunde" vazi?
odobravam 1341 • osudujem 109 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Udala sam se, ali nisam promijenila svoje prezime. Ne vidim razlog da mijenjam ime koje nosim od rođenja, jer sam se eto zaboga udala. Muž me podržao i rekao da je moje ime moja odluka. Složili smo se...
odobravam 288 • osuđujem 101 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kažem komšiji najmirnijim i prijateljskim tonom da obrati pažnju na dete, 8 godina, postaje jako nasilan. Za svaku sitnicu gleda drugu decu u parku kako će da udari, i to kreće odmah pesnicom.
On mi k...
odobravam 1581 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2872 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije