Imam 18 godina i pre godinu dana sam saznala da imam rak mozga...za to zna samo par mojih najbližih prijatelja i pošto se ne lečim na klasičan način hemoterapijom, na meni se ne vidi toliko šta se dešava...i svaki put kada me neko od tih prijatelja pita kako sam,uvek kažem da se osećam odlično,a ustvari uglavnom popijem šaku lekova pre nego što se vidim sa njima da bih se osećala dobro...i bar 100 puta dnevno pomislim kako svakog časa može da nastupi pogoršanje zbog kojeg ne bih mogla da se ponašam kao da se ništa ne dešava...ako padnem u krevet mislim da se neću izboriti sa rakom i zato mi je najbitnije da nastavim sa normalnim životom, ma koliko to teško bilo.
Ostavi svoj komentar
#85
Nekad stvarno uzivam da slusam Justina Bibera, mogu da ga slusam satima, pogotovu pesmu Never say never. Je l sam mnogo grešan?
odobravam 3959 • osudujem 7687 • komentari 346
Detaljnije
Ispovest dana
Odrasla sam u normalnoj, funkcionalnoj porodici u kojoj su majka i otac ceo život delili sve kućne obaveze. Od kad sam bila u vrtiću sećam se da mi je tata pravio večeru, da je mom bratu menjao pelene...
odobravam 173 • osuđujem 11 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2302 • osuđujem 622 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2302 • osuđujem 622 • komentari 0
Detaljnije