Ja mlada, 27 godina..moji plaču bez prestanka, ne jedu..hodaju ko zombi..kuća puna tuge i straha..2 brata izgubljena, lelemudaju..ja sjedim u sobi i razmišljam zašto sam baš ja dobila rak i to vrstu toliko rijetku da se ni patolog nije suočio s tim nikad..odlazim do majke i izgovaram najteže rečenice ikad: mamice šta god da bude zapamti da imaš još dvoje djece za koje moraš živjeti! Odlazim do tate i njemu govorim šta plačeš? Jesam ja ličanka ili ne?! Bolest se našla zaebavati s krivom osobom! Ubit ću ga, obećavam! Pakao sam prošla..evo godinu dana od zračenja..izborila sam se, bila ko lav, hodam opet, imam i divnog dečka, život mi se vraća u normalu. Rane su ostale, kako psihičke tako i fizičke ali i dalje sam to ona ista osoba koja sada ima sreću u očima. Život je čudo. Zagrlite svoje, volite se. Zdrav čovjek je sretan čovjek!
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
odobravam 289 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom...
odobravam 1389 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2866 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije