Ispovesti

Bio je to pas kojeg sam odabrala od mnogih, zvao se Čarli. Bio je prvi koji me otpratio na stanicu kada sam krenula u 1. razred osnovne škole. Bio je tu kada sam dolazila kući nakon dugog boravka bila kod brata ili sestre i mašući repom me pozdravljao. Bio je tu kada sam plakala, njemu sam pričala priče kada su me momci varali, ostavljali. Bio je tu kada sam mu pričala o momcima koji su voljeli, štitili kao on. Bio je tu kada sam dolazila kasno sa izlazaka, čekajući me na kapijici i pozdravljajući me i prateći do ulaznih vrata. Bio je tu kada sam se svađala sa roditeljima pa bi otišla kod njega da mu se "izjadam". Slušao me i znala sam da me razumio uvijek. Bio je tužan kada sam ja tužna... A sretan kada sam ja to bila. Bio je prvi pas kojeg sam imala i jedini. Sada gledam kako umire i ne mogu mu pomoći. Boli me i duša i tijelo. Mislim da ću puknut u hiljadu komadića. Suze se ne mogu zaustavit, a bol smiriti...