Ulazim u autobus držeći telefon na uhu i pričajući sa drugaricom. Naravno, slobodnih mesta ni na vidiku, pa stanem pored nekog elegantno odevenog gospodina koji sedi. I tako nas dve razgovaramo o školi, učenju, ja pomenem kako sam neraspoložena i umorna, a gospodin u elegantnom odelu ustaje i ustupa mi mesto s izgovorom da uskoro izlazi. Zahvalim se, sednem i nastavim razgovor sa drugaricom dok se gospodin vozio još pola sata stojeći da bi na kraju izašao na poslednjoj stanici.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4572 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad će ove osobe što ljubimorišu preterano i prate gde partner gleda, da li će pogledati, da li je pogledao itd ukapirati da su bolesne. Vi ste za lečenje i to nije sramota. Treba vam stručna pomoć. A...
odobravam 157 • osuđujem 42 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 943 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije