Imam cerebralnu paralizu od rođenja i sa svakom je godinom života sve više prezirem. Avanturist sam i nemirna duša. Želim putovati i živjeti u garsonjeri, bez drugih. Ne mogu izdržati koliko me ograničava. Glupo je, ali nadam se da će se jednom iznenada pojaviti neki lijek. Nešto s relativno brzim djelovanjem. To je jedino što me održava među živima.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1745 • osudujem 9231 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena je meni blagoslov u životu.
odobravam 264 • osuđujem 10 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
12 godina sam bila majka, a nisam se ostvarila kao majka ako me razumete. Moj bivšem mužu nije trebala žena za život već da ga izdržava, kuvaj, peri, peglaj, budi psiholog, dočekuj i ispraćaj. Ništa m...
odobravam 1662 • osuđujem 57 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 2799 • osuđujem 93 • komentari 0
Detaljnije