Očuh je mene i brata prihvatio kao kao svoju decu, od prvog dana se super slažemo sa njim i tako već 15 godina. Pre neko veče sam čula kako priča sa mojom mamom i kaže, da je svestan toga da on nije naš (biološki) otac ali da ne voli kad ga ljudi podsećaju na to. Jako sam se isplakala nakon te rečenice, mislim da mu nikad nisam pokazala koliko mi znači on, njegova ljubav i podrška. Sećam se situacije od pre 10ak godina kada je hteo mene i brata oficijalno da usvoji i da nam da njegovo prezime ali ja nisam htela jer bih time povredila svog biološkog tatu, koga verovatno ne bi ni bilo briga jer nas je viđao 1x godišnje kad mu se ćefne. Kajem se zbog toga jer sam verovatno povredila čoveka koji me je odgajao. Nikad nismo pričali o tome ali verovatno da je tako.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11963 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Muskarac empata/emotivac i kolebljiv muškarac su dve najodbijajuće karakteristike koje muškarac može da ima. Ovo vam govorim kao žena.
odobravam 53 • osuđujem 360 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Žena mi je neplodna. U početku, to mi nije stvaralo neki problem jer joj ipak treba netko ko će ju voljeti, mislim da se razumijemo volim ja nju i sad, ali mi se počelo gaditi to njeno "stanje". Ne že...
odobravam 118 • osuđujem 1639 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3203 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije