Ispovesti

Svima oko sebe sam postavio previsoka očekivanja. Čak i na faksu sam bio izvrstan, dobivao sve stipendije, bio na razmjeni, zarađivao uz studij prosječnu plaću. Nakon faksa odradio pripravništvo za mizeriju i otišao van. Vratio sam se u Slavoniju nakon 6 mjeseci, taman prije korone. Bio sam usamljen, nisam imao s kim makar prošetati. Sad radim državni posao za 600 eura, pola dam roditeljima, a pola mi ostane na računu jer se moji prijatelji i ja doslovno svaki vikend družimo po prirodi ili doma, odemo nekad na put. Kupio sam auto zaradom iz Njemačke, pa su sad i roditelji mobilni, prije nisu imali para. Familija i svi misle da bacam život i "što će selo reć", a ja konačno bez stresa, sretan. Iz kuće idem jedino ako upoznam neku, ali i od toga sam odustao bez žaljenja. Sam više ne idem nigdje.