Daj svoje mišljenje.
Meni su 42 godine i ja nemam više zbog čega da živim ali ipak guram dan za danom. Jednu djevojku sam volio više od ičega na ovom svijetu ali moji i njeni roditelji su učinili sve da nas rastave i tako je propalo šest godina divne veze. Poslije toga jednostavno je umro dio mene i prestao sam da živim. Sad se to sve isto događa mom mlađem kolegi sa posla koji ima 30 godina. Prekinula je sa njim prije godinu i pol i nekoliko mjeseci poslije toga ušla u vezu sa drugim momkom. On je od tog trenutka skroz drugi čovjek. Smršao je 15 kila i usukao se, dobio kamaru bora oko očiju, stalno je tužan i zamišljen, momak koji je bio najveseliji na poslu sad se tek ponekad nasmije na silu. Pokušavam mu pomoć, reći da je još mlad, da će naići neko ko će stvarno biti njegova srodna duša ali nikako ne mogu doprijeti do njega. On kao da se kažnjava i mrzi sam sebe i neki dan je rekao da se ne može pogledat u ogledalu. Strah me je za njega jer je dobričina sa čistom i iskrenom dušom. Kako da mu pomognem?
