Daj svoje mišljenje.
Nedavno je moja 12-godišnjakinja išla nakon nastave direktno kod jedne djevojčice iz razreda, da joj pomogne oko zadataka iz matematike. Poznajem njezinu majku i imam ju na Facebook-u. Uglavnom, kći se vratila kući, zadržala se tamo 3 i pol sata i čim je ušla u kuću, sjela je za stol: "mama, gladna sam jako, boli me trbuh vec. " Pitala sam ju, zar nisu palačinke koje je teta xy pravila bile fine, jer stavila je fotografiju na svoju priču na Facebook-u. Kaže moja djevojčica: "fino su mirisale, mene je teta xy zamolila da pričekam u sobi dok njena kći pojede". Meni je suza krenula. Na fotografiji je bilo barem 30-ak palačinki, njih je kući troje. Da je makar jednu dala djetetu, koje je kao i njeno došlo gladno nakon 6 sati nastave. Ili barem ponudila šnitu kruha i maslaca, moje dijete nije izbirljivo. Kod moje bake, majke i mene se uvijek dijelilo, makar nas 10 bilo što smo se skupa igrali. Kakva su vremena došla, za plakanje.
