Najgori trenutak u mom životu je bio kada sam odvela 18godišnje kćerke na koncert Ariane Grande u Manchester jer znam koliko ju vole i bio im je rođendan. Taj koncert je sada poznat po terorističkom napadaju (bomba je bačena u arenu.) Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam čula bombu i kako djeca trče iz arene, hitnu pomoć, policiju. A moje kćerke ne izlaze. Mislila sam da ih nikada više neću vidjeti. I dan danas razmišljam, što da sam im kupila karte koje su bile na mjestima gdje je bačena bomba, gdje su umrla djeca koja su tamo sjedila. Jako mi je žao i kćerke mi imaju traume. A mogu misliti te roditelje koji su poslali djete na koncert i više ga nikada nisu vidjeli.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Potpuno razumijem ljude koji su napustili sve i otišli da žive negdje u šumu ili planinu, sami, daleko od svih. Umore se ljudi od ljudi i njihovog ponašanja.
odobravam 227 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2418 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3430 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije
