Moja drugarica koja živi na moru je tokom našeg prvog "dubokoumnog" razgovora saznala da ni ja ni mama nikada nismo videle more. Počela je da plače. Ukratko, ovo leto ja, brat i mama dolazimo kod nje i bit ćemo mesec dana. Ponudila nam je jedan svoj apartman, besplatno. I obećala voditi svugde! Zadar, dolazim ti. Srce mi plače od sreće! A Luce tebi hvala do kraja života :)
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Ne znam zbog čega pojedine žene i muškarci(90% žene) misle da je njima neko dužan da ustaje u autobusu zbog dece, trudnoće itd. Odmah da se ogradim, ja uvek ustanem i ustaću svakome, ALI (uopšteno), n...
odobravam 138 • osuđujem 205 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja rođena sestra, moja druga polovina srca, se spanđala sa mojim verenikom. Mi smo zajedno 4 godine i pre godinu dana smo se verili i planirali svadbu. Sasvim slučajno sam saznala za sve. Skontala s...
odobravam 1923 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3750 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije