Moja drugarica koja živi na moru je tokom našeg prvog "dubokoumnog" razgovora saznala da ni ja ni mama nikada nismo videle more. Počela je da plače. Ukratko, ovo leto ja, brat i mama dolazimo kod nje i bit ćemo mesec dana. Ponudila nam je jedan svoj apartman, besplatno. I obećala voditi svugde! Zadar, dolazim ti. Srce mi plače od sreće! A Luce tebi hvala do kraja života :)
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1167 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Imam 27 godina, razvodim se nakon 8 meseci braka i višegodišnjeg zabavljanja. Predivna ljubav, ali misli da je ne volim na pravi način, da je zapostavljam - nju i njene ciljeve, da ne želim kompromise...
odobravam 388 • osuđujem 27 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 107 • osuđujem 2312 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3754 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije