Daj svoje mišljenje.
Studirao sam u jednom gradu u BiH. Stanovao sam na spratu kuće očevog prijatelja za neku simboličnu cijenu čisto da pokrijem troškove režija jer su moji bili u teškoj situaciji, jednostavno nije se imalo za nešto skuplje. Nisam imao internet, računar ni tv, imao sam stari mobitel i radio koji sam slušao kad mi je bilo dosadno. Vrlo rijetko sam išao sa kolegama na piće, na svakoj pauzi između predavanja i vježbi sam išao u stan jer nisam imao da plaćam kahvu svaki dan, možda zvuči čudno ali tako je. I tako stanovao sam sâm i pošto nisam imao internet ni tv slobodno vrijeme kojeg sam imao na pretek sam koristio za učenje. Kad mi je zatrebao računar i internet išao sam u obližnji internet klub. Da skratim priču jer sam, po mom mišljenju, počeo da patetišem, a to mi nije cilj, završio sam fakultet kao zlatni student, ostao da radim kao asistent i sad sa 32 g. sam docent na jednom od Univerziteta u BiH, kupio sam stan i supruga i ja čekamo prvo dijete (ime Ahmed ako Bog da). Čuvajte se.
