Uvijek kada se vraćam kući sa posla vozim se jednim dijelom auto puta, kada se uključim na taj put pustim glasno muziku i razmišljam kako bih sada mogla da produžim skretanje koje me vodi kući i zaputim se u nepoznatom pravcu. Negdje u slobodu daleko od života koji ne želim da živim, posla koji ne želim da radim, ljudi koje ne želim da gledam. Naravno uvijek skrenem na svom skretanju i vratim se kući. Ali me proganja ta misao, toliko želim samo pobjeći od svega živjeti život kako ja želim, bez opravdavanja, pritiska i lažnih osmjeha...
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije