U osnovnoj su me tukli i ponižavali jer sam bio odlikaš i uvijek povučeno dijete. Danas sam na petoj godini medicine, a od tih nasilnika iz osnovne trojica su narkomani a druga dvojica sa psihijatrijskim dijagnozama leže u bolnicama. Sjećam se da me je doslovno bilo strah ići u školu zbog njih i da su me svakodnevno premlaćivali. Majka mi je tad pokušavala sve da zaustavi to. Bezbroj razgovora sa razrednicom, ravnateljicom, pedagoginjom i ništa nije pomoglo. Ali i dalje se sjećam da mi je usprkos svemu govorila da učim zbog sebe i da ću jednog dana vidjeti gdje će biti ta ekipa, a gdje ću biti ja. Hvala majko što si me tada naučila da je vjera u sebe najvažnija i da je svaka patnja u životu vrijedna.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije