U osnovnoj su me tukli i ponižavali jer sam bio odlikaš i uvijek povučeno dijete. Danas sam na petoj godini medicine, a od tih nasilnika iz osnovne trojica su narkomani a druga dvojica sa psihijatrijskim dijagnozama leže u bolnicama. Sjećam se da me je doslovno bilo strah ići u školu zbog njih i da su me svakodnevno premlaćivali. Majka mi je tad pokušavala sve da zaustavi to. Bezbroj razgovora sa razrednicom, ravnateljicom, pedagoginjom i ništa nije pomoglo. Ali i dalje se sjećam da mi je usprkos svemu govorila da učim zbog sebe i da ću jednog dana vidjeti gdje će biti ta ekipa, a gdje ću biti ja. Hvala majko što si me tada naučila da je vjera u sebe najvažnija i da je svaka patnja u životu vrijedna.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1527 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Predajem engleski u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda i najlepši osećaj mi je kada me učenik/ca iznenada zagrli, obično na kraju časa ili u prolazu. Relativno sam mlada. To mi uvek popravi d...
odobravam 257 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ne pričam sa bratom već godinu dana jer me je pitao da mu pozajmim novac (oko 3-4 hiljade evra) kako bi mogao sa vjerenicom da ide na putovanje, pritom ni on ni ona ne rade nigdje. Od svoje djece da o...
odobravam 1457 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i c...
odobravam 2214 • osuđujem 112 • komentari 0
Detaljnije