U osnovnoj su me tukli i ponižavali jer sam bio odlikaš i uvijek povučeno dijete. Danas sam na petoj godini medicine, a od tih nasilnika iz osnovne trojica su narkomani a druga dvojica sa psihijatrijskim dijagnozama leže u bolnicama. Sjećam se da me je doslovno bilo strah ići u školu zbog njih i da su me svakodnevno premlaćivali. Majka mi je tad pokušavala sve da zaustavi to. Bezbroj razgovora sa razrednicom, ravnateljicom, pedagoginjom i ništa nije pomoglo. Ali i dalje se sjećam da mi je usprkos svemu govorila da učim zbog sebe i da ću jednog dana vidjeti gdje će biti ta ekipa, a gdje ću biti ja. Hvala majko što si me tada naučila da je vjera u sebe najvažnija i da je svaka patnja u životu vrijedna.
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5883 • osudujem 82 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Razvela sam se da bi naš sin imao mirno detinjstvo bez svađa i rasprava u kući.
odobravam 401 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Prošlo leto sam imala jedva 50 kg, nokti su mi pucali do živca šta god radila sa njima, potkožne bubuljice su mi bile po celom licu toliko da me je bolelo da pričam, kosa mi se kidala i opadala pa sam...
odobravam 1589 • osuđujem 24 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3123 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije