Ispovesti

Ne znam zašto je toliko čudno da čovjek preferira biti sam. Nisam sama na svijetu, imam familiju koja mi je na prvom mjestu i imam nekoliko prijatelja, ali većinu vremena provodim sama. Imam okej posao i slažem se sa kolegama, nisam nekakav čudak koji se skriva po ćoškovima, jednostavno nemam potrebu stalno ići na nekakve kave, biti u velikim grupama ljudi, ići stalno van, meni stvarno ne fali ništa kad provodim vrijeme sama sa sobom. I godinama slušam kako to nije zdravo, kako sam možda depresivna, kako potiskujem u sebi nešto što me muči, pobogu ljudi, samo cijenim svoj mir i ne fali mi apsolutno ništa, što očekujete od mene da se pravdam kad ja vas prva ništa o vašem životu ne pitam?