Trnovit sam put prešao do svog cilja (dobrog posla, puno para i poštovanje sredine u kojoj živim), godine samoodricanja, truda i rada tokom školovanja, volontiranje, fizičkih vežbi u teretani da bih se unapredio kao kompletna ličnost, čitanje klasika iz biblioteke u slobodno vreme, naučio tečno nemački i španski.... da bi se sve to srušilo u trenu kad sam se slučajno na radnom mestu usrao pred svim kolegama i šefovima, jer sam pokušavao da zadržim proliv dok se ne završi sastanak, umesto da se lepo izvinim i odem od WC-a... Šta sad???
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1088 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Golotinja treba da bude normalna stvar.
odobravam 68 • osuđujem 235 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Manjak finansija me je naterala da tražim cimera objavio sam u jednoj grupi za izdavanje stana pošto je to bio moj stan uredno napisao jedan tekst u vezi stana postavio slike stana mislim daje to bila...
odobravam 1389 • osuđujem 67 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 70 • osuđujem 3742 • komentari 0
Detaljnije