Ispovesti

Sanjala sam da postanem ljekar u svojoj zemlji, da liječim svoj narod ali… ne mogu više nepravde! Profesori ne žele da nam pokažu ništa više od onoga što piše u knjizi, ne pojavljuju se na vježbama, ne daju dobra objašnjenja. Ispit je puko učenje napamet, zaokruživanje očitih odgovora. A onda se isti odgovor nekome prizna, a nekome ne. Namještanja ispita ima od samog početka, ni ne trude se da kriju. Propišaš krv da nešto položiš, a sin doktora odgovara ispit u ćošku sale da ga niko ne čuje. I naravno, položi. Ja ni praksu ni volontiranje kao student nisam mogla da nađem. O poslu da ne pričam. Kažu da nedostaje mnogo ljekara, a onda te hladno odbiju ili te prime na 3 mjeseca i ne produže ugovor. A ako te i prime uslovi na poslu su užasni. Male plate, loši međuljudski odnosi, radije bi crkli nego ti nešto pokazali. Žao mi je što nisam ranije počela učiti njemački ali nikad nije kasno.