Bili smo izbeglice i bukvalno ništa nismo imali. Živeli u jednoj sobici, drugi grad, drugi ljudi. Bio mi je rođendan i ja pozovem drugaricu iz klupe na sok, kolače. Bile su neke napolitanke, sokić i to je bilo to. Ničeg više nismo imali. Ali ja joj to i kažem, iskreno i htela sam bar sa tim da je počastim. Sutradan u školi su me svi zezali jer im je ona prenela čime sam je počastila. Imala sam 9 god i to nikada nisam zaboravila. Sada sam pravnik, radim kao advokatica, fino zarađujem, ali svake godine kada mi je rođendan ja se setim tog događaja, boli još uvek.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije