Bili smo izbeglice i bukvalno ništa nismo imali. Živeli u jednoj sobici, drugi grad, drugi ljudi. Bio mi je rođendan i ja pozovem drugaricu iz klupe na sok, kolače. Bile su neke napolitanke, sokić i to je bilo to. Ničeg više nismo imali. Ali ja joj to i kažem, iskreno i htela sam bar sa tim da je počastim. Sutradan u školi su me svi zezali jer im je ona prenela čime sam je počastila. Imala sam 9 god i to nikada nisam zaboravila. Sada sam pravnik, radim kao advokatica, fino zarađujem, ali svake godine kada mi je rođendan ja se setim tog događaja, boli još uvek.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4571 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Kada sam išla u srednju školu profesorica je rekla da svatko u svoju bilježnicu opiše svakog učenika anonimno a onda će ona to sve pročitat i na jedan papir napisat sve o toj osobi. Znala sam da me ne...
odobravam 294 • osuđujem 24 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3316 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3316 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije