Jako volim svoju zemlju, ljude, jezik. Moji roditelji su odlučili da idemo u inostranstvu i doslovno sam bila prisiljena. Ovdje sam tri godine. Plačem svaki dan, ne smijem se, patim. A najteže mi je od svega što imam mamu koja se ponaša da je rođena strankinja i kao da se odriče i da ju je sramota svega svoga. Ljuti se kada kažem da mi se ide kući ili da bih voljela nekad da se vratim. Kaže mi nemaš se gdje vratiti i za čim patiti. Teško mi je. Ona ne shvata da će ovdje biti uvijek stranac.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1743 • osudujem 9227 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Ohladila sam se od dečka od trenutka kada mi je napisao "Evo sam u klubu prepunom lepih i slobodnih riba". Prvo, što je pokazao da je nezreo i da je debil, drugo što misli da sam klinka koja pada na t...
odobravam 638 • osuđujem 18 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 126 • osuđujem 3169 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7597 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije