Daj svoje mišljenje.
Od kad znam za sebe siromašna sam. Majka i otac su se razveli jer je ona psihički bolesna, otac joj nije davao ni dinara i zavisila je od socijalne pomoći a brat je živeo kod nje. Čim sam napunila 18 otac mi je rekao da se sama snalazim. Radila sam svakakve poslove da preživim. Dovela brata i mamu da živimo zajedno u iznajmljenom stanu, i brat se zaposlio ali kako nam sve ode na račune i hranu ne možemo uštedeti niti dići neki kredit jer oboje radimo za minimalac. Pre neki dan nam je umrla majka. Otac svakako ne želi da čuje za nas, a ja evo plačem dok ovo pišem i pitam se čime sam ovakvu sudbinu zaslužila.