Nikad neću zaboraviti suze svoga supruga nakon što smo prvi put proveli odmor kod mojih roditelja. Šta znam, ja sam uvijek smatrala da porodica mora skupa jesti, da se skupa pije kafa, a prije spavanja gleda TV ili igraju društvene igre. Meni je uvijek bilo normalno da se jednom sedmično jede negdje u prirodi, da se zagrlimo na ulaznim vratima, kad nam je teško da se obraćamo jedni drugima. Znala sam i da postoje porodice koje to ne rade, ali nisam znala kako to djeluje na djecu. Moj suprug je tada plakao jer se prvi put u životu osjećao kao dio velike porodice, kao da, osim kod mene, još negdje pripada. Moja porodica me je učinila ponosnom na sve što smo izgradili zajedno.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1527 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Predajem engleski u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda i najlepši osećaj mi je kada me učenik/ca iznenada zagrli, obično na kraju časa ili u prolazu. Relativno sam mlada. To mi uvek popravi d...
odobravam 257 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ne pričam sa bratom već godinu dana jer me je pitao da mu pozajmim novac (oko 3-4 hiljade evra) kako bi mogao sa vjerenicom da ide na putovanje, pritom ni on ni ona ne rade nigdje. Od svoje djece da o...
odobravam 1457 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i c...
odobravam 2214 • osuđujem 112 • komentari 0
Detaljnije